Dok Amerika ima svoje probleme sa dvojnim deficitom, eurozona ima svoje probleme sa Sporazumom o stabilnosti i rastu. I jedan i drugi problem su dosta ozbiljni i odnose se na proračunski deficit.. O američkim problemima pisano je u nekoliko prošlih tekstova tako da će u ovome tekstu biti naglasak na europskom problemu. Prema spomenutom sporazumu članice eurozone dogovorile su se da najveći dozvoljeni proračunski deficit smije iznositi 3% bruto društvenog proizvoda. Ovaj pokušaj koordinacije javnih financija među članicama eurozone prema mom mišljenju neće biti dugog vijeka. Vrlo je vjerojatno da će skoro doći do određenih izmjena, jer su u suprotnome moguće vrlo žestoke nesuglasice među zemljama članicama eurozone. Očekuje se da će doći do izmjena onih odredbi koje kažnjavaju "nesposlušne" vlade. Naime, ukoliko državne financije probiju deficit od 3% država mora uplatiti određeni iznos u fond Europske komisije kao oblik kazne za navedeni "grijeh". Također dotična država mora u određenom vremenskom periodu dovesti svoje financije unutar dozvoljenih okvira. Svoje mišljenje o svemu je dao i predsjednik Europske centrale banke Jean Claude Trichet. On se žestoko suprostavio mogućim izmjenama sporazuma jer je potrebna fiskalna disciplina među državama eurozone kako bi se mogla provoditi uspješna ekonomska politika ECB s ciljem stvaranja preduvjeta za nisku inflaciju i stabilan gospodarski rast. Veliki je raskol između velikih i malih unutar eurozone. Njemačka i Francuska već duže vrijeme ne poštuju spomenutu odredbu o visini proračunskog deficita, dok su recimo Portugal i Nizozemska prisiljeni da se pridržavaju spomenute odredbe. Zbog toga je upitna vjerodostojnost i sam smisao Sporazuma o stabilnosti i rastu. Njemačka i Francuska su prekrišle pravilo od 3% BDP dozvoljenog deficita 2001., 2003. i 2004, a većina analitičara smatra kako će se ta praksa nastaviti i 2005. godine. Talijanski premijer Silvio Berlusconi je odredbu o maksimalno dozvoljenom tri postotnom deficitu proglasio "glupom", te je najavio da će potaknuti pitanje izmjena Sporazuma na sastanku članica eurozone koji bi se trebao uskoro održati. Europska komisija je zadužena za praćenje provedbi Sporazuma. Najvjerojatnije je da će Komisija i ovaj put progledati kroz prste Njemačkoj i Francuskoj. Da ironija bude veća, Njemačka i Francuska su bili inicijatori za postizanje spomenutog Sporazuma 1997. godine. Oni se zalažu za veću fleksibilnost Sporazuma budući da njihova gospodarstva rastu po vrlo niskim stopama. OECD i MMF predviđaju da će gospodarstvo eurozone iduće godine rasti po stopi od 2%, što je duplo manji rast od onog koji se očekuje da će ostvariti Japan i SAD. Za Njemačku se očekuje rast od 1,4%, dok se za Irsku predviđa najveći rast unutar eurozone od 5,5%.