Neke kategorije sudionika u cestovnom prometu su - glede prava na naknadu štete - posebno zaštićene. Tu prvenstveno spadaju pješaci, a među njima svakako prvo mjesto zauzimaju malodobna djeca. Neke ( bogatije) države išle su u tome tako daleko da su predvidjele da te osobe uvijek imaju pravo na naknadu štete koju pretrpe u prometu, bez obzira što - recimo - vozač uzročnik štete nije kriv za nastalu nezgodu ( sl. Francuskog zakonodavstva i još nekih drugih država). U Hrvatskoj još uvijek vrijede tradicionalna pravila odgovornosti za štetu koja je Zakonom o obveznim odnosima ( donešen 1978. godine ) preuzeo iz klasičnih pravnih sustava. Već se dugo govori o potrebi noveliranja odredbi Zakona, pa tu svakako spadaju i odredbe o odgovornosti za štetu prema slabijim sudionicima prometa kao što su pješaci, vozači bicikla, pa i sami vozači. No, dok do toga ne dođe, valja primjenjivati navedene modernim vremenima neprimjerene kriterije odgovornosti iz Zakona o obveznim odnosima. Pješaci općenito, a malodobna djeca posebno, česta su žrtva prometnih nezgoda Neke nezgode uzrokuju čak i isključivo pješaci, a nakon toga i njihovi osiguratelji od autoodgovornosti, nastoje se osloboditi u cijelosti ili bar djelomično odgovornosti za nastalu štetu, što im često i uspijeva, ako dokažu da je ponašanje pješaka, pa tako i djeteta, potpuno ili djelomično doprinijelo nastanku štete. Naravno, kad strada malodobno dijete o čijoj se svijesti i krivnji u prometu ne može ni govoriti, ali čiju krivnju Zakon o obveznim odnosima niti ne traži, već se zadovoljava činjenicom da su potpuno ili djelomično uzrokovali nastanak nezgode odnosno štete, vrlo je teško i socijalno osjetljivo govoriti o njegovom doprinosu šteti. No, prema sadašnjem stanju zakonodavstva kod nas, to se radi. U jednom predmetu sud ( Županijski sud Sisak, br. Gž 845-99, od 21. listopada 1999. g. ) je utvrdio da je došlo do prometne nesreće u kojoj je u sudaru s autobusom teško stradalo 6-godišnje dijete. Prema mišljenju sudskog vještaka prometne sruke utvrđeno je da je dijete neoprezno pretrčavalo kolnik s lijeve na desnu stranu, dok se vozač autobusa ispravno kretao svojom stranom ceste brzinom većom od dozvoljene ( vozio je brzinom od 54 km/sat, a dozvoljeno je bila 50 km/sat). Dijete je udarilo u zadnji blatobran autobusa, nakon što je prednji dio autobusa već prešao za 15 m pravac kretanja djeteta. Sud utvrđuje da je dijete suodgovorno za štetu s omjerom 50%. Obrazloženje: vozač autobusa je propustio brzinu kretanja prilagoditi prometnom znaku ograničenja brzine od 50 km/sat i drugim okolnostima u prometu, a dijete se upustilo u pretrčavanje kolnika bez provjeravanja da li mu u susret nailazi kakvo vozilo, pa u takvoj situaciji vozač autobusa, unatoč poduzetom kočenju, nije uspio izbjeći nalet na dijete. Kako je dijete suodgovorno za štetu u omjeru 50%, to znači da će mu osiguratelj naknaditi pretrpljenu štetu zbog ozljeda samo u visini 50% pretrpljene štete!