Kakav bi trebao biti idealan vozač, ako uopće postoji? Nakon nekih svjetskih istraživanja, došlo se do profila čovjeka kakvoga bi poželjeli kao vozača u automobilu koji vam dolazi ususret
Priča ide ovako: novinar je dobio zadatak pronaći idealnog vozača i dodijeliti mu nagradu od tisuću eura. Za tu svrhu angažirana je policija u čijem se vozilu vozio novinar i praćenjem vozača ispred sebe, po cesti tražio tu "rijetku biljku". Nakon cjelodnevne vožnje, konačno su naišli na jednog koji već sat vremena nije napravio nikakav prekršaj. Policajac ga je pretekao i "lizaljkom" mu dao znak da stane po strani, kako bi mu mogla biti uručena nagrada.
U tom momentu u automobilu se vodio razgovor. Žena: „Budalo jedna, jesam ti rekla da ne piješ, sad ćeš platiti kaznu. Sin: „Ajme tata, sigurno te prijavio onaj što si ga jučer srušio na pješačkom.“ Punica: „Da bar nisi ukrao auto...“
Kad se konačno zaustavio, novinar mu je uručio ček i pitao ga što će s tim novcem? „Položit ću vozački!“
Dobar vic, ali dokaz da idealnosti definitivno nema! Nema je zato jer nismo strojevi, ali i zato što, opterećeni problemima, stresovima i ostalim teškoćama, ponekad jednostavno u vožnji nismo prisutni, a kamoli dovoljno koncentrirani. Gledajući seriju o najgorim američkim vozačima, čovjek ni pojma nema, kakvi mu sve luđaci i manijaci dolaze u susret ili voze iza njega. U toj seriji bile su prikazivane snimke iz helikoptera, iz kojih se lijepo vidi kako auto po autoputu vozi u suprotnom smjeru, pretječe na mjestima gdje se ni Schumacher ne bi usudio ili kosi pješake po pločniku.
To da netko može zaustaviti vozilo nasred tunela i izaći radi obavljanja nužde, spada i u moguću seriju "Najgori hrvatski vozači", jer se to dogodilo i kod nas. Sad zamislite da, radi neke oklade, kroz isti tunel, u isto vrijeme, prođe drugi auto s preko 250 km/h. Da se oboje nađu na istom mjestu, u isto vrijeme, onaj što je bio vani, ne bi se više osjećao siguran ni u vlastitom kupatilu.
No, nekima se stvarno treba dogoditi nešto loše, pa da se na cesti počnu ponašati onako kako je to zakonom propisano. Rezultate pogubne vožnje, nažalost, svakodnevno vidimo u novinama i na televiziji, a sudionike na zadnjim stranicama, sa slikama u crnim okvirima.
Pa, kakav bi to trebao biti idealan vozač, ako uopće postoji? Prema nekim svjetskim istraživanjima, gdje su uzeti u obzir svi parametri i raspoloživi podaci o prometnim nezgodama i njihovim sudionicima, skupljani dugi niz godina, došlo se do profila čovjeka kakvoga bi poželjeli kao vozača u automobilu koji vam dolazi ususret. On bi trebao iza sebe imati barem stotinjak tisuća kilometara, što bi značilo da ima dosta iskustva i da je bio u dosta različitih situacija, gdje je vidio kakve se sve gluposti izvode po cesti. To mu daje priliku da ponekad svojom vožnjom preduhitri nepromišljen potez drugog vozača i tako izbjegne makar sitno grebanje branika ili blatobrana, ako ne i težu nezgodu. Bilo bi dobro da ima četrdesetak godina. U tim godinama je čovjek već sto posto formiran i ima dovoljno iskustva u životu. To su godine kad su psihofizičke sposobnosti na maksimumu. Refleksi su kao u zeca, vid poput sove. Od slušnih (ne)sposobnosti, tolerira se samo loš sluh na pretjerane želje bračnog druga. Ako je samo to problem, još uvijek je dobro, jer to znači da je u braku, pa se može zaključiti da mu komunikacija nije problem i da nije nervozan zbog nedostatka seksualne aktivnosti. Ako ima i djece, potpuno ispunjava tražene uvjete. Da bi se zaokružila idilična situacija, financijska strana ne bi smjela biti problem, kako se za vrijeme vožnje, umjesto prometom, ne bi bavio kalkulacijama isplati li mu se više isplati kupovati u Konzumu ili Plodinama. Za volan bi uvijek trebao sjedati potpuno trijezan, a sredstva za smirenje ostavljao bi samo za vrijeme poslije Dnevnika. O opojnim drogama nema ni govora. Uz to je vezana i potreba da se redovito podvrgava kontrolnim liječničkim pregledima te je općenito dobroga zdravlja. Što se tiče pogleda na život, ne smije biti pesimist, ali nije dobro ni da bude pretjerano optimističan. Ovaj posljednji uvjet Hrvati će teško ispuniti.
Glede poznavanja prometnih propisa, njegovo znanje mora biti idealno, jer je to primarni uvjet da se autom uopće izađe na cestu. Tu spada i praćenje eventualnih novih pravila u prometu. Da bi sigurno stigao na odredište, mora znati u kakvom mu je stanju automobil te znati barem osnovne karakteristike vozila kojim upravlja. Treba se odlično snalaziti u specifičnim uvjetima u prometu u slučaju skliskog kolnika, vjetra, snijega, poledice itd.
I za kraj, makar nije manje važno, automobil kojim upravlja uvijek mu mora biti tehnički ispravan te i sam povremeno treba kontrolirati njegovu ispravnost. Smirenost i tolerantnost najvažnije su odlike idealnog vozača. Dok završavam tekst, neudata susjeda zaviruje na monitor, pa mi kaže neka napišem da ako takav postoji, neka joj se hitno javi. Auto ni ne mora imati...
