- Totalna sloboda sastavljanja uvjeta i ukidanje kontrole preuzeta je iz EU direktiva o osiguranju i krivo shvaćena. I u okviru EU sve više se koristi mogućnost donošenja standardnih uvjeta, za koje stoji činjenica da bar osiguravaju potrebnu stručnu kontrolu, a što i EU propisi omogućuju
Zadnjih mjeseci učestale su pritužbe osiguranika na ponašanje nekih osiguratelja kod kojih imaju sklopljene ugovore o kasko osiguranju motornih vozila, osiguranje od nezgode, životno osiguranje…
Nezadovoljni su, naravno, kad nastane štetni događaj. Osiguratelji izvlače uvjete osiguranja u kojima stoje klauzule koje isključuju osigurateljevu obvezu. Ništa čudno. Tako je uvijek bilo i bit će. Međutim, mnoge klauzule koje osiguratelji unose u svoje uvjete osiguranja sasvim su neuobičajene i dovode u pitanje smisao ugovora o osiguranju. Primjerice (iz navoda osiguranika koji se žale), osiguranik gubi pravo na naknadu štete na svom kasko osiguranom vozilu «ako poslije nezgode nezgodu ne prijavi policiji» , ili «osiguranik gubi naknadu ako se nakon prometne nezgode ne potrudi da se utvrdi količina alkohola u krvi« , ili , « …osiguranik gubi pravo na osigurninu i osiguratelj ima pravo regresa isplaćenog iznosa, ako potpiše protivnoj strani priznanje da je kriv za štetu…».
I manje obrazovanoj osobi u osiguranju jasno je da su takve klauzule protupravne. Kako se onda, pitaju osiguranici, može dogoditi da se nađu u uvjetima osiguranja? Zar nema nikakve kontrole? E, pa odgovor je da u osiguranju već dugo nema državne prethodne kontrole uvjeta osiguranja. To pak znači da su osiguratelji slobodni sastavljati uvjete samostalno. U obveznim osiguranjima je stvar malo drugačija: postoji pravo nadzornog tijela da mu se uvjeti dostave dva mjeseca prije uporabe.
Uz to, postoje i tzv. standardni uvjeti osiguranja, koje doduše donose osiguratelji, ali u okviru svoje krovne organizacije-Hrvatskog ureda za osiguranje. Upravo su ti standardni uvjeti (uzorak uvjeti) , koje izrađuju stručnjaci, brana glupostima koje susrećemo u uvjetima osiguranja iz drugih vrsta osiguranja, a koje samostalno i pojedinačno donose osiguratelji.
Totalna sloboda sastavljanja uvjeta i ukidanje kontrole preuzeta je iz EU direktiva o osiguranju i krivo shvaćena. I u okviru EU sve više se koristi mogućnost donošenja standardnih uvjeta, za koje stoji činjenica da bar osiguravaju potrebnu stručnu kontrolu, a što i EU propisi omogućuju.
Odgovor, stoga, našim čitateljima (pored stalno važeće upute da dobro pročitaju uvjete prije sklapanja ugovora o osiguranju) jeste: ili će osiguratelji pristupiti donošenju standardnih uvjeta osiguranja ili će na tom području i dalje vladati kaos nesigurnosti i protupravnosti.