Mijazom nazivamo infestaciju životinja larvama muha.
Muhe su dosadna stvorenja, svima dobro poznata. U ranu jesen posebno su aktivne i ulijeću nam u stanove čim otvorimo prozor.
No osim što su dosadne, imajte na umu da traže pogodno mjesto gdje će izleći jajašca. Odrasle jedinke mnogih vrsta muha polažu jajašca na kožu životinja. Iz jajašca se razviju larve koje su vrlo destruktivne, hrane se mrtvim tkivom, a na koži ostavljaju okrugle rupe. Osim na površini kože možemo ih naći i u dubljim tkivima.
Za žrtve odabiru oslabljene životinje te one koje imaju negdje vlažnu ranu ili pak dlaku natopljenu mokraćom ili izmetom. Posebno su na udaru životinje koje žive vani.
S mijazom se također srećemo kod bolesnih mačića i štenaca, posebno onih koji imaju proljev te kod svih vrsta zapuštenih rana ili vlažnih ekcema.
Kod kratkodlakih pasa vlasnici obično na vrijeme uoče problem na koži i do mijaze ne dođe, međutim, kod dugodlakih pasa koji žive vani, ponekad se problem prepozna tek onda kad je rana već puna crva.
Mijaza je meni osobno najodvratnija stvar koju, nažalost, viđam u svakodnevnoj praksi. Najgore je to što je životinja ponekad dovedena na pregled zbog neugodnog mirisa, a vlasnici uopće nisu svjesni što se događa ispod zanemarenog krzna.
Ponekad je potrebno obrijati cijelu životinju da bi se našla rana iz koje izlaze crvi. Mijaza je uvijek znak zanemarene rane, da ne kažem zanemarene životinje. Najčešće lokalizacije su oko nosa, očiju, genitalija te bilo gdje na tijelu gdje se nalazi zapuštena rana ili ekcem.
Oboljelu životinju moramo obrijati te više puta dnevno kupati i tretirati antiseptičkim sredstvima. Larve se moraju mehanički odstranjivati s kože i iz potkožnih tkiva. Zdrave dijelove kože treba tretirati insekticidima. Oboljela životinja mora biti smještena u kući gdje nema muha i potrebno je svakodnevno tretiranje rane i kupanje. Uspjeh liječenja ovisi o tome koliko je mijaza opsežna. Uz lokalni tretman rane potrebno je i sistemsko liječenje antibioticima.
Ako je liječenje uspješno uvijek se treba pozabaviti mišlju zašto je do mijaze uopće došlo. Možda je životinja inkontinentna pa joj je dlaka stalno natopljena mokraćom. Možda ima proljev i nekontrolirano obavlja nuždu. Dermatitisi, alergije, sve treba uzeti u obzir i liječiti kao primarni uzrok bolesti.
Uspješnost liječenja uvelike ovisi o spremnosti vlasnika. Nerijetko se odluče za eutanaziju oboljele životinje, a da nisu ni pokušali liječiti, valjda zato što klinička slika mijaze u svakome izazove gnušanje.
Ipak treba znati da oboljela životinja nije osuđena na smrt, već joj treba pokušati pomoći.
Primijetite li da vašeg psa koji je u dvorištu oblijeću muhe, posvetite mu malo vremena i pažnje da ne bude prekasno!