Prošloga je tjedna američki FED prvi puta ove godine odlučio promijeniti kamatnu stopu na dolar. Ona sada iznosi 1,25%, te se prema riječima čelnika FED-a neće tako ubrzo mijenjati. Mada je tržište očekivalo smanjivanje kamate od 25 b.p., na 1,50%, FED se ipak odlučio na drastičniji rez od 50 b.p. Naime, zadnji pokazatelji ukazivali su na posustajanje u potrošnji, kako u sektoru gospodarstva tako i u sektoru stanovništva. Budući da potrošnja čini dvije trećine ukupne gospodarske aktivnosti Amerike ovakav potez FED-a je razumljiv. FED objašnjava ovo smanjenje kamatne stope željom da potakne oporavak gospodarstva. Niža kamatna stopa otvara jeftinije kredite stanovništvu, ali i jeftinije financiranje investicija u gospodarstvu. Veliki broj ekonomista smatra kako je ovakav potez FED više baziran na psihološkoj osnovi s obzirom da je dosadašnja kamatna stopa već bila najniža u proteklih 40-tak godina, a likvidnost američke ekonomije je zadovoljavajuća. Kako je sadašnja realna kamatna stopa na dolar niža od nule, odnosno stopa inflacije (2,60%) je veća od kamatne stope na dolar (1,25%) otvorilo se je pitanje da li FED kreće putem kojim je krenula japanska centralna banka koja danas muku muči s deflacijom. Nakon pobjede Republikanaca na prošlotjednim izborima analitičari predviđaju kako će sada predsjednik Bush puno brže i jednostavnije provoditi svoju fiskalnu politiku kojom namjerava potaknuti rast ekonomije. Pitanje je koliko će u tome biti uspješan. Na primjer u Japanu tijekom devedesetih, koje još nazivaju i "izgubljenom dekadom", japanska vlada potrošila je preko 800 milijardi dolara na javne radove i druge državne intervencije u nastojanjima da potaknu rast gospodarstva - uglavnom bezuspješno. Jedini učinak tih mjera je današnji javni dug kojeg japanska vlada za ovu godinu predviđa na 140% bruto društvenog proizvoda. Dolar je izgubio na vrijednosti u odnosu na euro i ostale značajnije valute, jer investitori izlaze iz američke imovine u potrazi za višim povratima na uloženi kapital. Euro iskorištava trenutne slabosti američkog gospodarstva i neumoljivo napreduje. Nakon što je bez većih poteškoća probio paritetni tečaj, jedan dolar za jedan euro, euro je prošloga tjedna dosegnuo vrijednost od čak 1,0170. Koliko je pažnja investitora okrenuta stanju u najvećem svjetskom gospodarstvu govori i podatak objavljen u petak o padu industrijske proizvodnje tijekom rujna u Njemačkoj za 1,2% nakon kojeg nije došlo do nikakve reakcije na deviznom tržištu. Ono što usporava brži pad dolara je jačanje jena. Što više jen napreduje ispod tečaja 120,00 za dolar sve više raste i vjerojatnost intervencije japanske centralne banke, jer jak jen ugrožava oporavak izvozno orijentiranoj japanskoj ekonomiji. Tijekom ove godine japanska centralna banka je već intervenirala nekoliko puta kupnjom dolara za jen, a procjenjuje se kako su u drugom kvartalu intervenirali s iznosom od oko 30 milijardi dolara. Za razliku od FED-a, centralne banke Velike Britanije, Švicarske i eurozone ostavile su kamatne stope svojih valuta na istim razinama. Najveće kritike takvoj odluci pretrpila je Europska centralna banka koja pri odlučivanju uzima u razmatranje stopu inflacije koja maksimalno smije iznositi 2%, a ona danas iznosi 2,2% i predstavlja glavni razlog ostavljanju kamatne stope na dosadašnjih 3,25%. Kako se dva najveća gospodarstva eurozone, njemačko i francusko, nalaze u poteškoćama iz kojih se nemogu izvući liberalnijom fiskalnom politikom budući da se obje zemlje suočavaju s problemom velikog proračunskog deficita, analitičari kao jedini izlaz vide smanjivanje kamatne stope na euro do kojeg bi trebalo doći još ove godine.