Europska centralna banka odbila je zahtjeve njemačkog kancelara Gerharda Schroedera za slabijim eurom kako bi europske kompanije bile konkurentnije na svjetskom tržištu. Njemački kancelar je već u nekoliko navrata zatražio od ECB da intervenira na deviznom tržištu kako bi zaustavila jačanje eura koje negativno utječe na njemački izvoz. Glavni ekonomist ECB Otmar Issing je samo izjavio kako problem njemačkog izvoza ne leži samo u tečaju eura, već je on dosta dublji i kompleksniji. Predstavnici njemačkog proizvođača automobila "Audi" su rekli kako jak euro povećava njihove troškove proizvodnje, te da pad dolara za jedan cent rezultira u padu godišnjeg profita za 30 milijuna eura. Ono što najviše zabrinjava njemačke poslovne ljude je činjenica da prema velikom broju analitičara vrijednost eura do kraja godine bi trebala biti iznad 1,20 dolara za jedan euro. Taj tečaj bi čak i prema analizama i modelima ECB predstavljao problem za izvoznike iz Eurozone. I tako dok Njemačka muku muči s jakim eurom, belgijski ministar financija Didier Reynders je sasvim zadovoljan trenutnim tečajem eura i ne zabrinjava ga previše njegovo jačanje. Kako će biti teško zaustaviti jačanje eura govori i činjenica o pojavljivanju novih vrlo jakih kupaca zajedničke europske valute. To su centralne banke. Analitičari smatraju kako su centralne banke nakon više godina nećkanja konačno počele povećavati udio eura u svojim deviznim rezervama. Analitičari se bore s problemom starosti statističkih podataka koje objavljuju centralne banke pa do točne brojka o količini "rezervnih" eura je vrlo teško ili gotovo nemoguće doći. Prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda s kraja 2001. godine udio američkog dolara u svjetskim rezervama je bio oko 70%, dok je udio eura bio malih 13%. Ruska centralna banka je krajem prošlog mjeseca izjavila kako je povećala udio eura u svojim rezervama na više od 25%. Početkom 2002. godine taj je udio iznosio 10%. I dok se europski čelnici bore sa i oko tečaja eura, oni u SAD se bore s rastućom opasnošću od deflacije. Zadnji podaci o razini proizvođačkih cijena za lipanj pokazuju da su cijene porasle za 0,5%. No kada se iz tih podataka izvuku vrlo volatilne cijene energenta i hrane dobije se indeks proizvođačkih "tekućih" cijena, koji bilježi pad na mjesečnoj razini od 0,1%, odnosno na godišnjoj razini 0,3%.Proizvođačke cijene su cijene plaćene za robu na izlazu iz tvornica ili poljoprivrednih imanja. Cijene energenta zabilježile su rast od 3,4%, i to gorivo za 7,6%, loživo ulje 9%, prirodni plin 3,6%, te električna energija 1,1%. Cijene hrane također su porasle za 0,4%. Najviše su pale cijene automobila za 0,7%, odnosno na godišnjoj razini za 1,3%. Drugi problem je proračunski deficit koji je za ovu, ali i za iduću godinu projiciran na više od 400 milijardi dolara, što predstavlja skoro 5% bruto društvenog proizvoda SAD. Do sada najveći proračunski deficit je iznosio 290 milijardi dolara 1992. kada je predsjednik SAD bio otac današnjeg predsjednika. Analitičari smatraju kako se deficit prebrzo povećava pogotovo s obzirom da se prije šest mjeseci očekivao deficit za ovu godinu u visini od 310 milijardi dolara. Prošli tjedan objavljen je podatak o trgovinskoj bilanci SAD za svibanj. Kao što se i očekivala deficit bilance je još uvije enormno velik, iznosi 41,8 milijardi američkih dolara. Ekonomisti smatraju da će ovako veliki deficit smanjiti američki gospodarski rast mjeren bruto društvenim proizvodom za gotovo jedan postotni poen.