Naš čitatelj L.K. žali se na ponašanje svoga najmodavatelja. Naime, vozilo koje je uzeo u leasing doživjelo je totalnu štetu krivnjom osiguranika osiguratelja X. Leasnig kuća je pristala na obračun totalne štete po kojoj je vrijednost vozila na dan štete ocijenjena, po mišljenju čitatelja, na "sramotnih 2/3 vrijednosti takvoga vozila na tržištu rabljenih vozila".
-
Stranke iz ugovora o leasingu moraju postupati korektno i štititi interese jedna drugoj u odnosu na treće osobe
Čitatelj je zainteresiran za (pr)ocjenu te vrijednosti, jer je u obvezi leasing kući isplatiti iznos kredita koji preostane nakon odbijanja vrijednosti vozila koju je leasnig kuća naknadila od osiguratelja. Njega "… u pregovore i nagađanje nisu zvali niti miješali…". S obzirom da ima „dokaz“ da su osiguratelj i leasing kuća „u dosluhu“ (dokaz mu je klauzula po kojoj se leasing kuća obvezuje da će svoje klijente upućivati da vozila koja uzimaju na leasing kasko i odgovornost osiguravaju kod toga osiguratelja), jer drugačije ne može protumačiti ponašanje leasing kuće, kojoj je, kaže, „…lako prihvatiti ponuđeni iznos odštete kad zna da će on morati razliku platiti u gotovini…“ – pita što mu je činiti i kakvo mu je pravo u odnosu na njegovog najmodavatelja.
Za ispravan odgovor čitatelju trebalo bi imati ugovor o uzimanju vozila na leasing, gdje su određena prava i obveze iz ugovora o leasingu. No, i bez obzira na taj ugovor, stranke iz ugovora o leasingu moraju postupati korektno i štititi interese jedna drugoj u odnosu na treće osobe. Prema tome, leasing kuća, u pregovaranju i sklapanju nagodbe s osigurateljem morala je voditi računa i o interesima svoga klijenta-ugovorne stranke iz ugovora o leasingu. Bilo bi normalno da ga je o tijeku pregovara i nagađanja informirala i pitala za mišljenje.
No, kako to nije učinila, njezina nagodba s osigurateljem ne vezuje čitatelja. Ako može dokazati da je leasing kuća pristala na nisku nagodbu, na iznos koji je znatno ispod tržišne vrijednosti, ima pravo tražiti smanjenje iznosa preostalog kredita i to za iznos koji odgovara razlici između iznosa koji je leasing kuća primila od osiguratelja i onoga iznosa kojega je imala pravo primiti temeljem tržišne vrijednosti uništenoga vozila.