U tisku se pojavila informacija o tome kako se bi se na hrvatskom financijskom tržištu uskoro mogla pojaviti jedna nova banka. Navodno se radi o jednoj od najjačih japanskih banaka. U Vladi, navodno podržavaju dolazak japanske banke. Zašto bi to uopće bilo važno čitateljima Burze? Onima koji štede u banci možda zato jer će se pojaviti jedna koja nije "naša", odnosno hrvatska, niti državna, niti "njihova" tj talijanska ili austrijska... Onima koji imaju više kapitala, pa u svaku banku nose po 100.000 kuna, radi limita za koji jamči DAB u slučaju da banka propadne, ovo bi proširilo krug onih mjesta na koja mogu "parkirati" dio svoje ušteđevine. Onima koji ulažu na tržištu kapitala se možda počelo motati po glavi ono što se i meni počelo kad sam vidio da Japanci dolaze u Hrvatsku. Hoće li Japanci preuzeti neku banku u Hrvatskoj ili će krenuti s osnivanjem svoje podružnice? Prva varijanta je daleko brža jer sve je već spremno i u funkciji. Ljudi su više ili manje educirani za posao i ne treba krenuti sve ispočetka, postoji neka klijentela koja ima poslovne odnose s bankom, itd... Znači, kupuje se cijeli biznis, sa svim što on nosi, poslovanjem, kontaktima, ljudima koji tu rade i sl. Druga varijanta traži da se nađu gotovi ljudi, sa iskustvom i poznavanjem tržišta, koji bi vodili banku i radili glavninu posla, te eventualno određeni broj onih koji će samo biti izvršitelji. Za to je potrebna dodatna edukacija koja je skupa i spora, a vrijeme je novac... Dakle, nekako nije nerealno razmišljati i o tome što bi to Japanci mogli kod nas kupiti... Jedna od varijanti je da kupe neku od jačih banaka u RH. To bi značilo da moraju kupnju pokušati dogovoriti sa nekom talijanskom ili austrijskom grupacijom jer oni kontroliraju sve značajnije banke kod nas, te jedinu koja nije talijanska ili austrijska, njemačku HVB. Neke od tih banaka kotiraju i na bašoj burzi npr. ZABA, PBZ. Sigurno je da ako je banka koliko-toliko stabilna da je vlasnik neće prodavati po burzovnim cijenama. Teško je za vjerovati da bi je prodao i po cijenama po kojima je kupio kontrolni paket. Ovo je tržište daleko iza razvijenih matičnih tržišta tih banaka i sigurno oni tu vide još dosta prostora. Upravo radi toga je još zanimljivija priča vezana uz Novu banku koja je isto tako u većinskom stranom vlasništvu, ali vlasnik nije bankarska grupacija,nego grupa investicijskih fondova Charlemagne koja je u tu akviziciju ušla na način da je kupila Istarsku, Sisačku i Dalmatinsku banku, te naknadno Dubrovačku, prve tri ujedinila odmah, s planom da to naknadno učini i sa četvrtom. Ono što je značajno uočiti jest da njima bankarstvo nije core-business i da su u tu akviziciju ušli s ciljem da zarade na način da kupe jeftinije, restrukturiraju i prodaju za nekoliko godina skuplje. Možda je taj trenutak na pomolu... Naravno, ovo su samo moja razmišljanja o navedenoj temi, a na čitatelju je da odluči što će s tim mojim razmišljanjima učiniti...