U nekoliko navrata američki ministar financija Snow je izjavio kako želi slabiji dolar. Amerikanci već duže vrijeme vrše veliki pritisak na azijske centralne banke da liberaliziraju svoja devizna tržišta. To bi rezultiralo slabljenjem dolara a jačanjem azijskih valuta, što za sada nije u inetersu izvozno orijentiranim ekonomijama. Od početka slabljenja dolara sredinom 2002. godine on je izgubio na vrijednosti gledano paritetom kupovne snage za nekih 11%. No pad nije bio jednolik na sve valute, najviše su ojačali u odnosu na dolar euro, te kanadski i australski dolar dok su azijske valute puno manje ojačale. Razlog sporijeg jačanja azijskih valuta u odnosu na dolar je zbog učestalih kupovina dolara od strane centralnih banaka dalekoistočnih zemalja. Procjenjuje se da su azijske centralne banke u proteklih godinu i pol dana intervenirale kupnjom oko 470 milijardi dolara i to, japanska 170, kineska 170, južno korejska 40, tajvanska 70 i singapurska 20 milijardi dolara. Azija ima ogroman trgovinski suficit za SAD, zbog čega su SAD "izgubile" u industriji najviše zaposlenih od 1970. godine unatoč tome što je zadnja recesija u SAD bila najblaža u posljednjih 50tak godina. Stoga i ne čudi što američki ministar financija učestalo traži od azijskih država da liberaliziraju devizne tečajeve domicilnih valuta. Japan, kao svojevrsni predstavnik Azije na posljednjem sastanku grupe G7 odlučio je kako neće više deviznim intervencijama braniti jačanje jena, već će one služiti isključivo za ublažavanje tempa kojim će on jačati. Ministar Snow pomalo se i kocka javno tražeći deprecijaciju dolara. Zbog slabijeg dolara moglo bi doći do povećanja inflacije, usljed čega bi došlo do rasprodaje američkih državnih obveznica. Još je veća opasnost da zbog povećanja inflacije u SAD-u azijske centralne banke prestanu kupovati ili smanje količinu kupovine američkih dužničkih papira. Te kupovine značajno su pridonjele da američki dolar značajnije ne padne zbog proračunskog deficita koji je narastao na preko 5% bruto društvenog proizvoda. Na početku mandata današnjeg predsjednika SAD-a proračun je bilježio suficit od 1,4% BDP. Očekuje se da će u naredne dvije godine deficit narasti na na 7%-8%. Analitičari smatraju da do promjena ovoga trenda može doći isključivo usljed pada vrijednosti dolara. Ako ne dođe do pada dolara biti će vrlo teško održavati trenutnu neravnotežu u platnoj bilanci, posebice dok su kamatne stope na američku valutu vrlo niske. U sadašnjoj situaciji analitičari smatraju da bi ravnotežni tečaj eura i dolara trebao iznositi 1,25 dolara za euro. Sadašnji deficit SAD-a je puno veći od onih koji su bili 1970tih i 80tih godina kada je američki dolar također započinjao gubiti na vrijednosti u odnosu na svjetske valute. Tada je dolaru pomogla činjenica da su japansko i europsko gospodarstvo rasli puno brže od američkog čime je pad dolara donekle bio limitiran. U današnjem slučaju američko gospodarstvo raste brže od japanskog i europskog tako da analitičari očekuju puno veći pad američke valute. Predviđaju da će dolar u periodu do dvije godine vrijediti negdje oko 1,35 dolara za euro. Pa sada ako je vjerovati analizama onaj tko ima vremena za čekanje neka još ne kupuje dolare, odnosno ako imate dolare danas vam oni puno više vrijedi nego što će prema analizama vrijediti za par godina.