Evo traje već treća godina kako se američki dolar nalazi u silaznom trendu. Gledajući prema trgovinskom paritetu dolar je sada podcijenjen u odnosu na većinu važnijih valuta, a ako se nastavi sadašnji trend i u 2004. godini kada se promatra podcijenjenost američka valuta će pasti na najniže razine u posljednjih desetak godina. Naravno tada je vrlo vjerojatno kako će veliki broj analitičara ali i onih koji se smatraju kompetentnima u svojim analizama zagovarati kupovanje dolara te njegov oporavak. Ti analitičari će najvjerojatnije navoditi kako slabo europsko gospodarstvo ne "zaslužuje" tako jak euro. Također kao razlog jačem dolaru može se navesti i vrlo visoke stope proizvodnosti u SAD-u, posebice nakon što je dolar ušao u zonu podcijenjenosti čime su američke kompanije postale "konkurentne" na svjetskom tržištu. Ta konkurentnost bi trebala rezultirati povećanjem izvoza čime bi se rupa u trgovinskom manjku počela smanjivati. Neki analitičari smatraju kako će za financiranje deficita bilance pored jačanja izvoza biti dovoljno i podizanje kamatne stope na dolar čime bi se privukli inozemni investitori koji su sredinom devedesetih uvelike punili bilancu SAD-a. Ono čemu nas može povijest naučiti je da se ciklusi u kretanju tečajeva odvijaju u petogodišnjim ciklusima s time da se pravi trenutak promjene trenda u pravilu spozna tek nakon godinu dana od kada je preokret započeo. Tako je i sadašnji trend započeo već krajem 2000. godine kada većina analitičara nije predviđala ovakav uzlazni trend europske valute. Očekuje se da će dolar još ove i iduće godine gubiti na vrijednosti nakon čega bi trebalo početi razmišljati o okretanju kratke u dugu dolarsku poziciju. U slučaju da se pad dolar ove godine zaustavi to bi bio najkraći ciklus ikada zabilježen. Gledajući prošle cikluse, tečaj eura i dolara se sada nalazi u fazi korekcije nakon koje bi trebao uslijediti još jedan pad dolara na razine od oko 1,35 dolara za euro. Jačanje eura neće biti zaustavljeno zbog slabijeg gospodarskog rasta eurozone, a dolar će svakako padati zbog ogromnog deficita bilance plaćanja SAD-a. Strelovit rast proizvodnosti u SAD popraćen slabljenjem dolara u prošle dvije godine nije uspio vratiti povjerenje u američku valutu, čime se da zaklučiti kako američki dolar nema veliku podršku u fundamentalnim pokazateljima. Prema posljednjim podacima deficit bilance SAD iznosi nešto više od 5% bruto društvenog proizvoda, dok je kamatna stopa na dolar na povijesno niskih 1,00% čime će krpanje deficita biti izuzetno teško. Pitanje koje se često ponavlja je da li bi američka imovina postala atraktivnije investitorima kada bi američka centralna banka podigla kamatnu stopu na dolar za 25 baznih poena. Odgovor je, teško. Kako je sada razlika kamatnih stopa između eurozone i SAD-a jedan postoni poen vrlo je vjerojatno da bi se nešto kapitala privuklo u SAD, no s druge strane pogoršala bi se pozicija američkih poduzeća zbog viših kamatnih troškova. Također, zanimljivo je da u prvoj godini kada FED započinje dizati kamatnu stopu dolar u pravilu gubi na vrijednosti. Stoga budite malo strpljivi, dolar će biti još jeftiniji.