Ako se metereolozi nisu prevarili i na dan izlaska ove Burze još uvijek neće biti bitnijih količina kiše, koje će konačno moći rashladiti ovu uzavrelu atmosferu. Kako se tekstovi za ove rubrike moraju pisati puno prije izlaska omiljenog vam tjednika, moram konstatirati kako ovaj možda ne bi bio napisan da klima ne puše svom snagom. Pa dobro, dokle će dragi Bog testirati našu maksimalnu izdržljivost. Zar već nije dosta ovog prženja i požara, a ima ih koji su platili i glavom previsoke temperature, nikad do sada zabilježene na ovim područjima. Da li je i ispad sistema u Americi i Kanadi posljedica istog problema ili je opet počelo? Cijeli svijet se nada osvježenju, koje bi trebalo riješiti toplinske probleme. No, bez dobre, prave kiše, izgleda da neće ići! Ovih par kapi što je do sada palo, stvarno je kap u moru. Ali i to je bilo dosta da neki vozači odvezu automobile autolimarima, zbog prometnih nezgoda. Najčešće se radi o premalom rastojanju, neprilagođenoj brzini i naravno, skliskoj cesti. Svima je poznato da je ona najopasnija s prvim kapima kiše, kad se po mokrom kolniku počinju vidjeti tragovi kotača od vozila koja su prošla prije vas. No, iako se to, uglavnom zna, u kritičnom momentu, kao da nas ponovo iznenadi i nije rijetko da se s neke vožnje vratimo s razbijenim branikom ili blatobranom. I to je dobro, sve dok je glava na ramenu, ali u ovo vrijeme, kad imamo puno stranaca, koji nakon izgradnje novih cesta, misle da su sve naše prometnice kvalitetne, bit će dovoljno malo nepažnje, da vas na nekoj lokalnoj cesti sinjor Talijan izgura s ceste i napravi veliku štetu. Naravno da promet ne može stati dok se cesta većim količinama kiše ne ispere, ali zato je potreban kud i kamo veći oprez u vožnji. Ono što daje klizavost cesti je mješavina prve kiše, kapljica ulja i uljnih para, koje izlaze iz motora naših automobila, te organskih ostataka na cesti poput lišća itd. To sve tvori jednu finu kašu koja se nađe između ceste i vaših guma. Dok se taj sloj dobro ne "potroši" ili ispere, ni najbolje gume ne mogu vam biti od pomoći ako ste kasno zakočili. Auto nastavlja svoj put kao da niste ni kočili. Ustvari, još gore, jer ga sada, kod blokiranih kotača, više ne možete ni kontrolirati. On sa pritisnutom pedalom kočnice vozi kuda ga vuče njegova težina, a vi možete okretati volan koliko vas je volja, ali efekta nema. Situacija je bolja, ako je vozilo opremljeno ABS-om. Tada postoji mogućnost da nešto napravite, ali zapamtite, u takvim momentima, faktor jedan je ipak vozač, a elektronika služi samo da eventualno ispravi grešku. No, takav sistem koji će ukopati auto na mjestu, još nije izmišljen, a ni nema ga na vidiku. Ono najbolje što je do sada izmišljeno, zove se ESP, što bi značilo elektroski program stabilnost vozila. Taj uređaj u novijim i skupljim vozilima se sastoji od mnoštvo senzora koji svaku tisućinku sekunde bilježe naginjanje vozila i blokiranost kotača, pa kod kritičnih situacija, preuzimaju komandu nad vozilom. To će reći da vi možete pritiskati pedalu kočnice svom snagom, ali kočit će samo oni kotači koje kompjuter odredi. U tom momentu, zabunom možete i pritisnuti papučicu gasa, ali motor neće reagirati, jer će iz centralnog kompjutera dobiti naredbu da okretaje motora spusti na minimum. Možda ovo nekome izgleda kao naučna fantastika, no to se već kod dosta automobila može dobiti kao dodatna oprema, a za par godina neće biti čudo ako se i automobili srednje klase budu isporučivali s tim korisnim uređajem, već u osnovnoj opremi. Za sada nemojte na vašim automobilima tražiti takav uređaj, misleći da vam nisu rekli, a vi ga imate, nego zapamtite da je na prvoj kišici potrebno brzinu smanijti na pola, razmak između vozila poduplati, a sve kretnje rukama na volanu i nogama na kočnici i gasu trebaju biti odmjerene i lagane. Kad kočite, ne pritišćite kočnicu svom snagom, nego u nekoliko navrata "pumpanjem" djelujte na pedalu kočnice. Tako ćete simulirati ABS. No, problemi ne završavaju samo prvom kišicom, nego počinju i s pljuskom. Tada se vidljivost odjednom smanji, a situacija kroz staklo vam izgleda, kao kad na televiziji bez satelita uhvatite neki strani erotski program s ekranom, punim snijega. Hjeli bi vidjeti jasnije, ali ne ide. Još ako ste za dugog sušnog perioda zaboravili na ispravnost metlica brisača, teško da ćete moći normalno voziti. Tu su još nagazne cestovne mine, tojest otvorene šahte, koje od siline vode ne možemo primjetiti. Upadnete li u neku takvu rupu s ne baš dvadeset na sat, sigurno će vam stradati nešto od donjeg postroja, svi će vam otraga trubiti jer se nećete moći izvući, i nastaviti vožnju, a ako baš budete imali nesreću, i naplata štete će vam uzeti dosta živaca. U nadi da će prava kiša do sljedećeg čitanja, ipak pasti, i u slijedećem broju nastavit ćemo s kišnim problemima.