Kad "normalan" vozač ozlijedi ili usmrti pješaka postavljaju se uobičajena pitanja koja situaciju - sa stajališta oštećenoga - znatno kompliciraju: osiguratelj ispituje gdje se nezgoda dogodila, da li je pješak bio na pješačkom prijelazu ili izvan njega, ako je izvan - koliko daleko, je li bio na početku kolnika ili na njegovoj sredini, da li je cesta pregledna za vozača i koliko je pregledna, koliko je pješak star (posebna pažnja prema djeci i starijim osobama!) itd. Sva ta uobičajena pitanja imaju za svrhu odrediti koliko je nastanku nezgode doprinio sam pješak. Ako se utvrdi da je on sam doprinio nastanku nezgode za toliki udjel umanjuje mu se odšteta. Čini se da sva ta problematična pitanja nastaju kad pijani vozač pregazi ili pogazi pijanoga pješaka. Uglavnom, prema stajalištu pretežite sudske prakse, za nezgodu i štetu su jednako krivi obojica. Čitamo tako u jednoj svježoj sudskoj odluci (Općinski sud Vrbovsko, br. P 79/97 od 05.06.2000.g.: "...Uvidom u kazneni spis K 27/98 ... utvrđeno je da je vozač, osiguranik osiguravajućeg društva ... noću, 13.02. u 23,30 ...upravljao vozilom u pijanom stanju pri koncentraciji od 1,63 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i ... nije obratio pažnju na pješaka B.M., koji se zatekao u ležećem položaju na cesti, nastavivši se kretati konstantnom brzinom tako da je izostankom osmatranja puta vožnje, prednjim dijelom vozila zahvatio spomenutog pješaka, koji je tom prigodom zadobio višestruke povrede glave itd. ... doslovno prešao preko njega... Ovaj sud utvrđuje da je vozač K.P., osiguranik tuženog osiguravajućeg društva, odgovoran za nastanak štete u 50% udjelu, što će reći da je u tom udjelu i tužiteljev doprinos nastanku štete...". Sve ovo sud odlučuje nakon što je utvrdio da je pregaženi pješak imao 3,26 promila apsolutnog alkohola u krvi i ležao na cesti, djelomično pokriven snijegom, u naseljenom mjestu. Razumljivo je zašto sudovi odlučuju ovako. Pješaka (ako se tijelo koje vodoravno leži na kolniku pokriveno snijegom može zvati pješakom!?) valja zaštiti od vozača koji upravlja vozilom koje predstavlja samo po sebi opasnu stvar i to još u pijanom stanju. No, gore citiranu odluku reproducirali smo radi onih vozača koji smatraju da njihov osiguratelj olako isplaćuje naknadu štete po njihovoj polici, kad za to nema opravdanih razloga. Vidljivo je, naime, da pojam "odgovornost vozača za štetu" kod sudova nema isti sadržaj kao kod vozača (i njihovih osiguratelja).