Očekivanja da će doći do promjene u dosadašnjoj politici kamatnih stopa u najvećem svjetskom gospodarstvu baca sjenu neizvjesnosti u globalni tijek valuta. Većim dijelom 2005. godine dolar je bio dobitna valuta. Najvažniji razlog koji drži dolar je kamatna razlika između američke valute i ostalih valuta, prvenstveno eura i jena. Na te dvije valute dolar je ojačao za gotovo 15 posto. Do kada će ta situacija biti glavni ključ jačanja dolara za sada se nezna. Glavnu riječ imaju središnje banke koje prilično vješto skrivaju svoje daljnje poteze. Za sada je poznato slijedeće: Američka središnja banka, FED, polako priprema tržište na činjenicu da se kamatna stopa ne može dizati unedogled. FED je od lipnja 2004. godine svaki puta kada se sastajao podignuo kamatu na dolar. Kamata je rasla s 1,00 do današnjih 4,00 posto. Europska središnja banka, ECB, je prošli tjedan započela s podizanjem kamate. Kao što se očekivalo ECB je podigao kamatu za 25 baznih poena. Kamata na euro sada iznosi 2,25 posto. To je prvo podizanje kamate na euro u posljednjih pet godina. Predsjednik Europske središnje banke Jean Claude Trichet napomenuo je prošli tjedan kako ECB neće slijediti put američkog FED, odnosno neće agresivno podizati kamatu na euro kao što je to činio FED. Središnja banka Japana, BOJ, najavila je kako se približava kraj razdoblja nulte kamatne stope na jen. To se vidi i po potezima BOJ-a koji već duže vriejme povećava ukupnu likvidnost sustava. Analitičari ipak ne očekuju da će kamata na jen značajnije rasti. Pravci kojim će kamatne stope ići se otprilike znaju, jedina nepoznanica ostaju kada će središnje banke krenuti u akciju i za koliko će se kamatne stope pomicati. Svi računaju na to da će se i tada sve vrtiti, kao i mnogo puta do sada, oko američkog FED. Većina investitora očekuje da će američka središnja banka stati s podizanjem kamate negdje između 4,50 i 5,00 posto ili vremenski gledano sredinom 2006. godine. Ova točka, odnosno naredna tri mjeseca, većina investitora smatra kao razdoblje maksimuma dolara, nakon čega bi trebao usljediti pad vrijednosti američke valute zbog fundamentalnih pokazatelja, prvenstveno zbog deficita platne bilance. Za tržište deviza scenarij bi mogao biti: FED će zaustaviti podizanje kamate koja je bio osnovni ralog jačanja dolara. To će opet skrenuti pozornost s kamata na američki deficit koji će uvelike trebati inozemne investicije kako bi se pokrio. S druge strane kamata na euro će biti viša nego što je to danas što bi trebalo rezultirati većom potražnjom za zajedničkom europskom valutom. Potezi drugih središnjih banaka nisu tako značajni kao oni od FED-a. Američka središnja banka i dalje slovi među investitorima kao najvažnija središnja banka, vjerojatno zbog činjenice da uvijek unaprijed najavi svoje poteze, odnosno zna psihologiju tržišta. Suprotan primjer je ECB. Najbolji je primjer toga 18. studeni kada je euro ojačao nakon izjave predsjednika ECB Tricheta koji je naznačio da će ECB uskoro dizati kamatu, no već 21. studenog euro je snažno pao nakon izjave istog Tricheta kako ECB neće agresivno dizati kamatu kao što to radi američki FED.