“Taksist sam po zanimanju i od toga živimo ja i moja obitelj. Imao sam vozilo-taksi, stariji “Mercedes”, koji mi je u sudaru u BiH stradalo u prometnoj nesre­ći za koju sam ja odgovoran. Prijavio sam štetu svome osiguratelju, tj. njegovoj podružnici u B., koji je ustvrdio da se popra­vak ne isplati jer je totalna šteta na vozilu. Od tada je prošlo više od tri mjeseca, a ja novac još ni­sam dobio i nisam radio, jer ne­mam sredstava za kupnju novoga vozila za nastavak službe tak­si­ranja. Osiguratelj se pravda da još nije dobio zapisnik bosa­nske policije i da bez toga ne mo­že platiti štetu na mom kasko osiguranom vozilu…”, Ž. L.

Kasko osiguranje je dobrovoljno imovinsko osiguranje, čiji sadržaj uređuje Zakon o ob­ve­znim odnosima. Prema tom Zakonu (čl.943.), osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu od­re­đenu ugovorom o osiguranju u roku koji je također određen ugovorom o osiguranju. Taj rok ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest o nasta­nku osiguranog slučaja. No, kaže Zakon, ako je za utvr­đi­vanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa po­trebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog za­htjeva ili u istom roku obavijestiti osiguranika da njegov za­htjev nije osnovan.

U primjeru našeg čitatelja Ž.L.-a osiguratelj jednostavno – šuti, dakle, nije izvršio svoju obvezu propisanu čl. 943. St.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima. S obzirom na to, prema st. 4. Čl. 943. istoga Zakona, Ž. L. ima pravo na isplatu osigurnine, na isplatu zatezne ka­ma­te od dana kad je osiguratelj pri­mio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, i – što je za Ž. L. kao profesionalnog taksistu vrlo važno – pravo na nak­na­du štete koju trpi zbog toga što mu osiguratelj nije isplatio osigurninu u roku od 30 dana. Ta šteta se ovdje sastoji od gu­bitka zarade, do koje je došlo zbog toga što je, u pomanjkanju prihoda od očekivane (zato se i osigurao!) osigurnine, bio bez vozila i nije mogao vozilom za­rađivati. Iznos izgubljene zara­de Ž. L. mora dokazati (najlakši dokaz: prosječna zarada kroz tri-četiri mjeseca prije nesreće).