Ako se kineska centralna banka odluči popustiti pritisku SAD-a te napusti dosadašnju politiku fiksnog tečaja yuana u odnosu na dolar kao najveći dobitnik bi se mogao javiti euro. Pritisak na Kinu je sve jači, kulminirao je na nedavnom sastanku centralnih bankara u Baselu. Razlog je tečaj kineskog yuana koji se je od 1994. godine fiksiran u odnosu na amerčki dolar na 8,30 čime je prema mišljenu amerikanaca yuan podcijenjen, dok je prema mišljenju kineza on upravo toliki da osigura gospodarski rast u Kini. Kako je iduća godina izborna u SAD-u a stanje američke industrije je katastrofalno pritisak će s vremenom na Kinu biti sve veći da dopusti "slobodno" fluktuiranje tečaja yuana. Inače, Kina je pored Japana jedan od značajnijih trgovinskih partnera SAD-a s kojima najveće svjetsko gospodarstvo ima deficit. Kineske vlasti do sada se nisu previše zamarale učestalim zahtjevima amerike za "oslobađanjem" yuana, no prema posljednjim događajima da se naslutiti kako će Kina najvjerojatnije preći na sustav fiksnog tečaja koji će ovaj puta biti vezan uz košaricu valuta. U toj košarici bi pored američkog dolara bili japanski jen i europski euro. U slučaju da se Kina odluči na košaricu valuta morala bi dio svojih deviznih rezervi koje ukupno iznose 356 milijardi dolara iz američkih dolara konvertirati u jene i eure čime bi povećala njihovu potražnju i cijenu na deviznom tržištu. Iz Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke podržavaju namjeru Kine da promijeni svoju tečajnu politiku, te savjetuju prelazak na sustav valutne košarice kao najbolje rješenje u tranziciji s fiksnog ka slobodno fluktuirajućeg tečaja. Kada bi se kineska centralna banka odlučila na diverzifikaciju svojih deviznih rezervi iz dolara u eure i jene, analitičari procjenjuju da bi na tržištu trebala prodati oko 100 milijardi dolara. Ovaj potez kineske centralne banke povukao bi zasigurno i dio ostalih istočno-azijskih centralnih banaka da dio svojih deviznih rezervi konvertiraju iz američkih dolara u eure i jen. Ako bi do toga došlo analitičari su izračunali da svako povećanje udjela eura u deviznim rezervama centralnih banaka istočno azijskih država za 10% bi rezultiralo povećanjem potražnje za eurima od približno 166 milijardi eura što je nešto više od dva posto vrijednosti bruto društvenog proizvoda Eurozone. Promjena tečajne politike Kine jedan je od razloga što analitičari u srednjem roku predviđaju jačanje eura u odnosu na američki dolar do razina od 1,25 dolara za jedan euro. Drugi razlog je u velikom deficitu bilance koji će se teško isfinancirati kapitalnim transakcijama. Kako je Kina jedan od najvećih inozemnih ulagača u američku imovinu svako smanjivanje potražnje za istom od strane Kine rezultirat će povećavanjem deficita odnosno padom vrijednosti američkog dolara. Iz agencije za dodjelu kreditnog rejtinga Standar & Poor's izjavila je kako bi se prelazak Kine na fluktuirajući tečaj yuana negativno odrazio na sadašnji kreditni rejting Kine, a posebno na kineske banke koje još nisu u potpunosti "opremljene" da se suoče s tečajnim rizicima koji bi proizašli puštanjem yuana da slobodno fluktuira na deviznom tržištu.