U osiguranju odgovornosti za štete iz djelatnosti isključuju se štete uzrokovane na javnoj cesti i površinama koje su s njom izjednačene, jer su takve štete pokrivene ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti


Naša čitateljica I.N.  početkom godine imala je prometnu nesreću koju je skrivio vozač ralice u vlasništvu trgovačkog društva (Poduzeća za ceste - PZC). Policija je sačinila izvješće, oštećena se s odštetnim zahtjevom obratila osiguratelju kod kojega PZC ima sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Šteta je procijenjena, visina štete nesporno određena i, upravo kad je očekivala nagodbu, javio se PZC i zabranio osiguratelju isplatu štete te uputio stranku da svoj odštetni zahtjev naplati od drugog osiguratelja kod kojega PZC ima osiguranje za štete iz djelatnosti. No, taj drugi osiguratelj odbija isplatiti štetu i ponovno upućuje oštećenu na prvog osiguratelja, koji bi morao isplatiti štetu po osiguranju od automobilske odgovornosti. I.N. se sada pita koga tužiti.

Iz pitanja nije vidljivo na kojemu mjestu se nezgoda dogodila. No, pretpostavimo da se dogodila na javnoj cesti. Ako se dogodila na javnoj cesti, onda je, suglasno odredbi čl. 22. st. 1., za štetu odgovoran prvi osiguratelj. Ovo vrijedi čak i u slučaju da je ralica oštetila vozilo naše čitateljice u funkciji čišćenja javne ceste od snijega ili leda.

Ako se nezgoda dogodila izvan javne ceste ili površine s njom izjednačene, onda štetu mora platiti drugi osiguratelj, kod kojega PZC ima zaključen ugovor o osiguranju odgovornosti za štete uzrokovane svojom djelatnošću.

Kriterij je, dakle, je li ralica uporabljena kao vozilo ili se radi o njenoj uporabi u svojstvu radnog stroja. Svrha osiguranja rizika odgovornosti za štete uzrokovane djelatnošću uporabe radnog stroja-ralice je pružiti pokriće osiguraniku za štete uzrokovane izvan javne ceste i površine s njom izjednačene.

Upravo stoga, u osiguranju odgovornosti za štete iz djelatnosti isključuju se štete uzrokovane na javnoj cesti i površinama koje su s njom izjednačene, jer su takve štete pokrivene ugovorom o (obveznom) osiguranju od automobilske odgovornosti.

Ovo je prilično jasno pravilo postupanja u takvim slučajevima i čudi ponašanje osiguratelja, koji de facto predlažu oštećenoj da tuži i tako uzrokuju još jedan nepotreban sudski spor, umjesto da se nađu i raščiste pitanje u čijoj nadležnosti i obvezi je rješenje odštetnog zahtjeva. Zar će sudac to bolje moći ocijeniti od njihovih profesionalaca, kojima je to svakodnevni posao? Čudi i neprofesionalno ponašanje štetnika PZC-a, koji, umjesto da koordinira svoje osigurateljno pokriće između dva osiguratelja, zabranjuje isplatu jednom osiguratelju, zaboravljajući da oštećeni ima pravo tražiti štetu i od štetnika, dakle, od PZC-a.

Pa, ako bi u takvoj situaciji trebalo savjetovati čitateljicu koga treba tužiti, savjet bi bio da obvezno tuži (i) PZC!