Hvala Bogu da se je vrijeme smilovalo, pa je hladnoća popustila i polako su dani sve topliji, a i sunce sve kasnije zalazi. Nećemo više razmišljati o antifrizima, lancima za snijeg i svoj neophodnoj zimskoj opremi. Neće nas interesirati ni vremenske prognoze prije puta u Zagreb. Sve u svemu, do kaotičnih ljetnih gužvi, milina! Temperature su ugodne i uzorni vlasnici već se vrte oko svojih automobila, ne bi li nešto "pročačkali". I dok amuli pokazuju svoje prve cvjetove i šire oko sebe najljepši miris na svijetu, prošećite oko svog vozila i promotrite nije li i lim vašeg auta negdje "procvjetao". Svakako da ne bi bilo dobro da je tome tako, no ako i je bolje je to zaostaviti i spriječiti, nego pustiti hrđi da napravi rupu. Na prljavoj karoseriji, sigurno nećete moći uočiti eventualna sitnija oštećenja, nastala od kamenčića kojima su posipavane ceste do samog mora kad je jako ledilo. Koristila se i sol, pa je ona na već oštećena mjesta djelovala ko kiselina na ranu. Dakle, auto treba najprije temeljito oprati. Hrđanje karoserije je jedan od većih i skupljih kvarova na automobilu, makar mu se ponekad ne pridaje dovoljno značenja. Naravno da o tome ne brinu vlasnici novih auta, jer poneki imaju tvorničku garanciju i do dvanaest godina na prohđavanje, ali oni smrtnici koji jedva spajaju kraj s krajem i te kako moraju misliti o tom problemu na svojim oldtimerima. Hrđa ne lupa, ne curi, ne pušta, pa to nikad nije razlog da auto stane ili da se nešto hitno poduzme. Ali ona cijelo vrijeme radi, tiho i bez buke, kao karijes u zubu, i kad vlasnik shvati da bi nešto trebalo poduzeti, već je obično kasno za sitnije popravke. Sam limarski popravak u nekom početnom stadiju i nije tako skup, ali ako želite da vam popravljena površina stvarno izgleda kao prije, morat ćete zatražiti usluga lakirera, koji će vam odmah reći da treba bojati veću površinu od one koju je autolimar popravljao. Inače ne stoji iza kvalitete svog posla, što je i točno. Ako znate da i manju nagriženu rupicu treba proširiti do "zdravog lima", nakon toga zavariti, kad okolna boja nagori, pa malo izravnati, nakon toga pokratiti, i sitna rupica zahtijeva pola kvadrata lakiranja. A lakireri rade po kvadratu i imaju puno manje problema oko obračuna posla nego limari ili automehaničari. Kod ovih zadnjih zna biti: samo mi malo podesite, samo malo pogledajte, malo defektirajte itd, pa bi onda samo malo moralo i koštati. No, pituri udare tarifu po kvadratu, i to je to. No, ni oni nisu srca kamenoga, pa se i s njima nekad može dogovoriti povoljna cijena. Vidite koliko problema ako se hrđa ne sanira u samom začetku. Preventiva je dakle, kad se primjete i najsitnija oštećenja boje, uzeti brusni papir, temeljnu boju i lak u nijansi boje vozila i krenuti u akciju. Dakle, hrđom nagriženi dio lima treba dobro očistiti brusnim papirom, a nije loše imati i čeličnu četku, koja će dobro isčistiti nečistoću iz neravne površine. Učini li vam se da, što više grebete, sve više otpada sloj boje po strani, nemojte stati i misliti da tamo ne treba popravak. Ako se boja slabo drži lima, znači da će ubrzo otpasti, a onda vas čeka sve opet isponova. Kad ste konačno došli do "zdrave" površine, prema veličini tretirane podloge, odlučite da li ćete boju popraviti lokalno ili će auto morati lakireru. Za drugu varijantu sve smo već rekli, a ako je vaš izbor popravak u vlastitoj režiji, što bi vjerojatno trebalo značiti da je u pitanju manja površina i da oštećenje nije teško, nakon temeljitog čišćenja, oštećeni dio premažite temeljnom bojom. Nakon dobrog sušenja, na red će doći završni sloj boje. Šteta bi bila da nakon takve pripreme površinu obojate nekom "skoro istom bojom". U današnje vrijeme na raspolaganju su vam razne mogućnosti popravka boje, bilo manjih ogrebotina, koje se rješavaju polir pastama u boji vozila, stikovima (slično ružu za usne) ili sprejevi u malim ili velikim pakiranjima. Ako kupujete spray, dobro bi bilo imati broj boje, koji je obično upisan u servisnoj knjižici ili uzeti neki sitniji obojani dio s auta, pa u trgovini usporediti nijansu s onom od spraya. Ako ne nađete vašu boju, što se često zna dogoditi, jer ih ima tisuće nijansi (samo bijele ili crne ima nekoliko desetaka za istu marku automobila), otiđite do nekog autolakirera ili u prodavaonice autolakova, gdje će vam na temelju godine proizvodnje vašeg vozila, namješati točnu nijansu. Za na pomenuti je da se ne treba uzimati ni kilo ni dvije, nego se količine kreću već od jednog decilitra. Za popravak manjih oštećenja, dovoljno je imati tanki kist, kojim ćete pedantno obojati oštećenja i malu krpicu, kojom ćete prebrisati višak boje na mjestima gdje vam se je ruka zatresla. Tresu li vam se ruke češće, dok ne uzmete nešto "za cirkulaciju", dobro je tu terapiju popiti prije završnog bojanja, no ne pretjerujte, jer ćete tada umjesto jednog kista vidjeti dva, pa će boje biti i tamo gdje je ne treba. U samom slučaju, tada nema vožnje, jer se boja mora dobro osušiti.