Deregulacija uvjeta i tarifa obveznih osiguranja, koja je službeno stupila na snagu početkom ove godine, nije donijela ništa revolucionarnoga u toj vrsti osiguranja. Takva je situacija bila i očekivana, jer je upozorenje nadzornog tijela osigurateljima, izrečeno tijekom četvrtog tromjesečja prošle godine, da "nema mjesta znatnijem snižavanju premija" djelovalo kao otrežnjujući hladni tuš ne samo na osiguratelje koji su imali namjeru ići s novim eksperimentalnim cjenikom, već i na ukupno tržište obveznih osiguranja željno promjena u vidu nižih premija i novih proizvoda. Tako su pala u vodu očekivanja da će " plavuše plaćati manju ili veću premiju" da će se "svećenicima zaračunavati manja premija jer savjesnije upravljaju vozilom od drugih vozača" , da će se popustima stimulirati kupnja vozila određene boje itd. Naravno, sve navedeno, ako je utemeljeno na statističkim podacima, nije bez značaja za određivanje premije. No, ostaje činjenica, koja je i bila temelj javno izrečenog upozorenja nadzornog tijela, da sadašnja ukupna razina premija nije u stanju pokriti rashode (štete) koje ukupna vozačka populacija uzrokuje nesrećama u prometu. Sudeći prema broju i težini prometnih nesreća u 2007.g. porast rashoda za štete može se opravdano očekivati. Ako načelo solidarnosti svih vozača (osiguranika) leži u temeljima određivanja potrebne premije za pokriće ukupnih šteta, onda je teško očekivati nekakve znatnije promjene premije na niže. Shodno tomu vjerojatno će i gore navedeni individualni kriteriji za određivanje premije biti stavljeni u stand by aranžman, što znači da će za sada ostati izvan konkurentskih argumenata, čekajući neka bolja vremena za primjenu. No, ono čime se može itekako dobro konkurirati, a što je lako dokazivo i opipljivo, izostalo je iz najava koristi od liberaliziranoga / dereguliranog tržišta obveznih osiguranja. Radi se o konkurenciji servisom usluge koju osiguratelji pružaju tržištu. Interesantno je da je ta sastavnica konkurentske borbe izostala iz javnih najava naših osiguratelja. Nju ne spominju ni zaštitnici vozačkih prava . A upravo je ona vrlo pogodna za momentalnu primjenu. Nema potrebe kalkulirati, ugrađivati u (nove) cjenike, čekati odobrenje i sl. Dobar servis, ili, bolji servis od konkurenta - kategorija je privlačenja ili zadržavanja osiguranika, koja u ovome trenutku mora doći do izražaja. Na koncu, najjeftiniji osiguratelj nipošto ne mora značiti i najpovoljnijeg osiguratelja. Poštivanje propisima određenog minimuma ponašanja i uvođenje nove prakse (isplata odšteta u roku, plaćanje nespornog dijela štete, isplata predujma, smanjenje birokratskog postupka kod obrade i isplate odštetnog zahtjeva, aktivno uključivanje osiguratelja u odnos "oštećenik - serviser", novine kao što su on line prijava, obrada i procjena šteta, priznavanje standardnih i uobičajenih normativa popravka, osiguranje zamjenskog vozila, pomoć kod ozljeda i aktivno uključivanje osiguratelja u rehabilitaciju ozlijedjenoga kroz osiguranje odgovarajuće terapije u vlastitim ili ugovornim ustanovama…) vrlo brzo će osiguratelju koji se odluči za to donijeti korist i prednost pred konkurencijom koja to ne radi. To je potvrdilo i iskustvo osiguratelja iz EU- zemalja iz kojih "uvozimo" deregulaciju obveznih osiguranja i kod kojih je danas revis glavni argumenat konkurentske prednosti.