Vrlo mnogo ljudi ima osiguranje od posljedica nesretnog slučaja ili osiguranje života, koje nisu sami zaključili, već je to učinio na pr. njihov poslodavac ili nekakova udruga, koje su članovi. U takvim ugovorima-policama uvjeti osiguranja, a to je sastavni dio ugovora, određuju tko je korisnik osiguranja. Korisnik osiguranja, uobičajeno, prema uvjetima osiguranja jesu, za slučaj ozljede i trajne invalidnosti sami osiguranici, a za slučaj njihove smrti to su njihovi zakonski nasljednici. E, upravo ovo zadnje izaziva niz problema, naime, kad se nesreća dogodi i kad osiguranik umre, onda obično nastaju i financijski problemi za obitelj umrlog, te probleme, sasvim opravdano, očekuju da će najlakše riješiti tako da se korisnici osiguranja u takvim slučajevima zakonski nasljednici umrloga, to osiguratelji - opravdano - traže prije isplate dokaz da je netko zakonski nasljednik umrloga, što se može dokazati samo rješenjem nakon sprovedene ostavinske rasprave. A kako do dobivanja toga rješenja može proći dosta vremena, od brze isplate naknade iz police nema ništa. Kako izbjeći navedeni problem? Samo tako da se u polici osiguranja ili prilozima polici točno odredi tko će to biti korisnik osiguranja, bez upute da su to "zakonski nasljednici". Naravno, da ovo može učiniti samo ugovaratelj osiguranja, dakle poslodavac ili udruga, koji bi trebao kod ugovaranja police osiguranja voditi računa o životnoj praksi i potrebama osoba koje osigurava. Ovo i zbog toga što se uvjeti osiguranja kao sastavni dio ugovora o osiguranju predaju samo njima, a ne i osiguranim radnicima odnosno članovima udruge. Ako se osiguranje i zaključuje prvenstveno s ciljem da osigurane osobe i njihova bliža rodbina budu zaštićeni za slučaj nesreće, onda bi bilo najbolje da klauzula o korisniku osiguranja za slučaj smrti osigurane osobe odredi da su to žena i djeca nastradaloga, te ako njih nema njihovi daljnji zakonski nasljednici. Na ovaj način bi se izbjeglo nepotrebno dugotrajno čekanje na dobivanje sudskog rješenja o nasljedstvu.