Sekundarna seboreja sama po sebi nije bolest koju treba liječiti, već je simptom koji nam ukazuje da s organizmom nešto nije u redu
Sekundarna seboreja može biti posljedica hormonalnih ili metaboličkih poremećaja u organizmu, alergija, infestacija vanjskim parazitima, gljivicama i slično, a obično je viđamo kod starijih pasa. Ovaj oblik bolesti nije nasljedan. Sekundarna seboreja sama po sebi i nije bolest koju treba liječiti, već je simptom koji nam ukazuje da s organizmom nešto nije u redu. Tako kod pasa s takvim problemom treba napraviti kompletne krvne pretrage kao i neke specifične kožne testove kako bismo došli do točne dijagnoze. Ukoliko uspijemo dijagnosticirati uzrok seboreje, onda ćemo istovremeno tretirati i uzrok bolesti i promjene koje su nastale kod posljedica. Dakle, ako se radi o jakoj alergijskoj reakciji na buhu, zbog koje je u nekom stadiju bolesti koža postala seboreična, riješimo li psa buha i alergije, riješili smo i seboreju koja je u ovom slučaju samo posljedica.
Primarnom seborejom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok. Radi se o nasljednom oboljenju kod kojeg su stanice epiderme, lojne žlijezde i stanice u dlačnimfolikulima pretjerano aktivne. Primarnu seboreju od sekundarne, u pravilu, razlikujemo po dobi psa u kojoj su se pojavili prvi simptomi - primarna kod mladih pasa, a sekundarna kod starijih. Kod mladih pasa obavezno moramo isključiti demodikozu , a moguća je i seboreja kao posljedica alergije na hranu ili buhu.
Kako uzrok seboreje nije uvijek moguće naći, oboljelu životinju tretiramo šamponima i drugim sredstvima koja će po potrebi kožu ili zamastiti ili pak osušiti. Istovremeno preporučujemo i sredstva koja neutraliziraju tjelesne mirise, jer bolesna koža ima vrlo intenzivan miris koji u pravilu smeta vlasnicima. Primarnu seboreju ne možemo izliječiti, ali ju možemo držati pod kontrolom, te paziti da ne dođe do infekcija ili svrbeža. Lakše je kontrolirati suhu nego masnu seboreju.
Antiseboreični šamponi su osnova liječenja seboreje. Ako su prisutne infekcije bakterijama ili gljivicama, to se mora specifično tretirati istovremeno s antiseboreičnim tretmanom. Frekvencija kupanja ovisi o tome kako pas reagira na terapiju pa morate biti stalno u kontaktu s veterinarom. Kod dugodlakih pasa terapija kupanjem je otežana pa preporučujem šišanje. Psi s primarnom seborejom ne bi se trebali koristiti za uzgoj.
Posebna pažnja polaže se ishrani oboljelih pasa te zaštiti od vanjskih parazita. Preporuka je hraniti psa hipoalergenom hranom te dodavati nezasićene masne kiseline. Obično preporučimo žlicu maslinovog ulja na dan no dobre su i druge biljne masti (margarin, suncokretovo ulje, kukuruzno ulje i sl.). Mace mnogo rjeđe imaju problema sa seborejom, a ukoliko se pojavi, dijagnostika i liječenje isti su kao kod pasa.
