Primarnom seborejom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok. Radi se o nasljednom oboljenju kod kojeg su stanice epiderme, lojne žlijezde i stanice u dlačnimfolikulima pretjerano aktivne
Izraz seboreja upotrebljavamo kao opisni termin za kliničke znakove koji se pojavljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do poremećaja u keratinizaciji kože.
Klinički razlikujemo nekoliko oblika seboreje. Suhom seborejom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam naziv govori, vrlo suha, te je izraženo perutanje. Ovaj oblik najčešće srećemo kod irskih setera, njemačkih ovčara, jazavčara i dobermana.
Drugi oblik jest masna seboreja koju povezujemo s pretjeranom produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko je pokrivena žućkastim naslagama. Za masnu seboreju predisponirani su psi pasmina westhighland terijer, koker španijel, špringer španijeli i sharpei. Mnogi psi imaju kombinirana oba oblika seboreje-masnu i suhu.
Seboreični dermatitis je treći oblik ove bolesti kod kojega su izražene upalne promjene na koži, obilno perutanje i ljuštenje kože te sekundarna infekcija bakterijama i/ili gljivicama koja zahtjeva liječenje. Seboreični dermatitis praćen je i jakim svrbežom što najčešće ponuka vlasnika psa da potraži pomoć veterinara. Seboreični dermatitis se prije ili kasnije razvije kod svakog psa sa seborejom bez obzira na je li ona primarna ili sekundarna. Seboreična koža prijemčiva je za infekciju, a češanjem si pas dodatno traumatizira kožu i širi infekciju.
Uzroci seboreičnih promjena na koži su različiti.Primarnom seborejom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok. Radi se o nasljednom oboljenju kod kojeg su stanice epiderme, lojne žlijezde i stanice u dlačnimfolikulima pretjerano aktivne.
Obnavljanje stanica i njihov ciklus u ovim tkivima je mnogo brži nego kod zdravih pasa što dovodi do povećane produkcije prhuti i loja.Kronične upale uha praćene žućkastim masnim iscjetkom često su jedan od pratećih simptoma seboreje. Kod primarne seboreje simptome obično vidimo nakon puberteta-kod većine pasmina u starosti od jedne godine. Nasljeđivanje seboreje dokazano je kod westhighlanda i to kao autosomalno recesivno što znači da bolesno štene može imati oba roditelja zdrava, ali su oni nosioci gena za primarnu seboreju (u posljednjih nekoliko godina praktički svi westiji imaju problema s kožom-barem po mojem iskustvu).
Primarnu seboreju najčešće viđamo kod westhighlanda terijera, svih španijela, njemačkih ovčara, jazavčara i labradora. Literatura navodi i basete, no njih je malo pa ne mogu reći je li tako u našim uvjetima. Vestići i njemački ovčari s ovom bolešću prednjače i to posebno u posljednjih 5,6 godina. Kod vestija uglavnom viđamo masnu seboreju praćenu upalama uha.
