Mladi psi koji nisu cijepljeni, a posebno oni kojima nisu cijepljene majke su u većem riziku da obole u vrlo ozbiljnom obliku koji može rezultirati smrću.
Cjepivo kojim cijepimo pse protiv zaraznih bolesti, štiti od štenećaka, parvoviroze, hepatitisa i leptospiroze. Za razliku od ostalih bolesti koje su uzrokovane virusima, leptospiroza je bakterijska bolest. Uzročnici su bakterije iz koljena Leptospira. Bolest se javlja po cijelom svijetu kod mnogih životinjskih vrsta, uključujući psa. Kod pasa se ova bolest manifestira kao akutna infekcija bubrega i jetre ili kao septikemija.
Kronično oboljenje bubrega česta je posljedica infekcije leptospirom, a kod gravidnih ženki ova bakterija može izazvati abortus. Mnogi aspekti ove infekcije su još uvijek nepoznati, pa je moguće da bolesnog psa ne uspijemo dijagnosticirati.
Leptospire se ne razmnožavaju izvan organizma, a koliko će dugo preživjeti u okolišu ovisi prvenstveno o uvjetima koji su im ponuđeni. Vrlo su osjetljive na isušivanje, te visoke i niske temperature. Pogoduje im vlažan okoliš tako da mogu preživjeti i više mjeseci u stajaćim vodama. Pas se može inficirati ako dođe u dodir sa izlučevinama bolesne životinje ili iz okoliša ako je ono kontaminirano leptospirama. Tako je veća mogućnost zaraze u vlažnim, močvarnim područjima te u periodu godine koji obiluje padalinama. Veći je rizik kod pasa koji žive vani, u ograđenim okućnicama jer mogu doći u dodir sa glodavcima koji su često nosioci ove bakterije. Povećan je rizik kod lovačkih pasa koji love u močvarnim područjima (ptičari) te kod onih koji se vole okupati u stajaćim vodama i lokvama koje zaostaju poslije kiše.
Leptospire se klasificiraju na različite načine a poznato je više od 200 bakterija koje sve spadaju u skupinu leptospire a razlikuju se serološki. Kod pasa nam je zanimljiva L.canicola i L. bataviae za koje se smatra da im je pas glavni domaćin iako ju nađemo i kod glodavaca. Psi se mogu inficirati i drugim leptospirama kao što je primjerice L. icterohemoorrhagiae kojoj je primani domaćin štakor. Ako dođe do infekcije onom vrstom leptospire kojoj je pas primarni domaćin, tok bolesti je obično kroničan, sa slabim imunološim odgovorom organizma, dok oboljenje izazvano onim leptospirama kojima je primani domaćin neka druga vrsta, obično ima akutni tok sa jakim imunološkim odgovorom.
Najčešći simptomi su hemoliza, posljedična anemija, krvarenja, žutica, a može doći do akutne upale bubrega ili akutnog hepatitisa. Kod nekih serovarova tok ovih upalnih procesa je kroničan. Bolesna životinja ima visoku temperaturu, javlja se povraćanje, upala mišića pa time otežano kretanje, proljev. Na vidljivim sluznicama mogu se naći sitna krvarenja i žutica, Česta je pojava konjuktivitisa, krvi u mokraći te kašlja. Mladi psi koji nisu cijepljeni, a posebno oni kojima nisu cijepljene majke su u većem riziku da obole u vrlo ozbiljnom obliku koji može rezultirati smrću.
