Sindrom karpalnog kanala nastaje kada je živac medijanus pritisnut u svom prolasku kroz karpalni kanal. Kada su isključeni drugi mogući uzroci specifičnih simptoma (trnjenja, oštrih i tupih bolova, otoka, mišićne slabosti šake), vrijeme je da se pristupi adekvatnom liječenju koje može biti konzervativno i operativno. Prilikom konzervativnog liječenja danas se upotrebljavaju lijekovi i to najčešće nesteroidni anireumatici (od aspirina, do voltarena, ibuprofena i sl.). U koliko oni ne donesu rezultate, može se primjeniti i liječenje steroidima, najšeće u obliku injekcije na mjesto pritiska (karpalni kanal). Svi ti postupci imaju ograničeno djelovanje i rijetko se primjenjuju sami. Osnov neoperativnog liječenja svakako je fizioterapija. U svih sindroma krpalnog kanala koji traju više od nekoliko dana ili tjedana jasno se vidi ograničenje kretnji u šaci, što govori u prilog skraćenju tetiva koje prolaze zajedno sa živcem medijanusom kroz karpalni kanal. U tom smislu fizioterapija ima dva osnova cilja. Prvi je smiriti simptome, dok je drugi poboljšati fleksibilnost šake i istezljivost skraćenih tetiva. U tu svrhu danas se primjenjuje kompleksni fizioterapijski pristup koji uključuje elektroterapiju, elektrostimulaciju, zatim ultrazvučno liječenje, pulsnu magnetoterapiju, te posebice laser poradi njegovog biostimulacijskog učinka. Sve to neizostavno mora biti poprćeno sa kompleksom vježbi istezanja koje se moraju činiti uporno i pod kontrolom fizioterapeuta. U kućnoj režiji moguće je raditi u samom početku hladne kupke, koje će pomoći da se bolovi i trnjenje, a napose otok smanje. U kasnijoj fazi liječenja, a u zavisnosti od stanja, hladne se procedure zamjenjuju toplim ili izmjeničnim toplo-hladnim, također kombiniranima sa vježbama istezanja. Po smirivanju primarnih simptoma i nakon poboljšanja fleksibilnosti šake, valja krenuti u posljednji korak, te uključiti vježbe za jačanje oslabljenih mišića šake i podlaktice, koje je u pravilu potrebno redovito činiti duži vremenski period po smirivanju simptoma. Valja reći da u kroničnih sindroma karpalnog tunela liječenje traje više tjedana, pa i mjeseci prije minimaliziranja simptoma, ili njihovog uklanjanja. Strpljenje i upornost pacijenta najvažnija je karika u liječenju. Mora se priznati da u određenom manjem postotku, fizioterapija i lijekovi ne donesu adekvatno poboljšanje. Tada je vrijeme za razmišljanje o operativnom liječenju. U ovom se slučaju operativni zahvat sastoji u presijecanju ligamenta koji čini svod karpalnog kanala, te se može izvesti otvorenom operacijom ili artroskopom. Iako se simptomi mogu izgubiti odmah po opretivnom zahvatu, oporavak u pravilu traje više mjeseci. Osim rijetkih komplikacija, moguć je i trajni gubitak snage u šaci poradi gubitka potpore presječenog ligamenta. Iako nije pravilo, isto je tako moguć povratak dijela ili svih simptoma i poslije učinjenog operativnog zahvata. Zbog svega toga operacija je zaista posljednja opcija u liječenju sindroma karpalnog kanala i to tek onda kada fizioterapija i lijekovi nisu učinili ništa niti nakon 6 mjesci upornih pokušaja. Osim spomenutih metoda liječenja, postoje dokazi na bazi slučaja koji govore u prilog tome da je ponekad dobro učiniti i kiropraktički zahvat kao dodatak ukupnoj fizioterapiji. Statistička su istraživanja potvrdila i da redovito vježbanje joge smanjuje simptome kod već prisutnog sindroma karpalnog kanala, te ju američki kolege preporučuju kako u svrhu liječenja, tako i za prevenciju u rizičnih skupina (manuelnih radnika, te onih za kompjuterskom tipkovnicom, kao i kod nekih sportova). I na kraju, nekoliko savjeta iz svakodnevne prakse. Prije svega nemojte se sami dijagnosticirati i liječiti. Greške kod pacijenata koji su to pokušali viđam gotovo svakodnevno. Naročito nemojte sami primjenjivati vježbe čije ste fotografije ili skice vidjeli na internetu ili u popularnoj medicinskoj literaturi. Sve to u pravilu vodi ka produženju ukupnog liječenja.