Kod upornih bolova u srednjem dijelu leđa koji traju tjednima, važno je učiniti temeljnu dijagnostiku, a prije svega RTG. Snimke bi trebale otkriti postoji li degenerativni proces na kostima i hrskavici, te u kojoj je fazi. Osim toga on će nam reći i koje terapijske metode možemo upotrijebiti u kasnijem liječenju ovog neugodnog sindroma, kao što će i isključiti eventualno druge procese na samoj kralježnici. Po RTG snimanju valja pristupiti adekvatnom fizikalnom pregledu. Naime, eventualno ustanovljene degenerativne promjene ne moraju uvijek biti i glavni uzrok bolova. Kao što smo u prošlom broju objasnili i sam sindrom gotovo uvijek je kombiniran iz više različitih uzroka. Fizikalni pregled trebao bi pokazati postoji li nesrazmjer u snazi mišića koji okružuju srednji dio kralježnice. Potom, valja promotriti stanje vrata i križa, te njihovo okruženje. Zatim, važno je ustanoviti i stanje u tzv. korijenskim zglobovima (kukovima i ramenima), jer degenerativne, te neke druge promjene u njima mogu imati za posljedicu i razvoj simptoma u torakalnoj kralježnici. Konačno, neke sistematske bolesti, a naročito reumatološka oboljenja mogu se prikazivati kao torakalni sindromi, ili se on može razviti kao posljedica istih. Sve te informacije važne su pri konačnoj odluci o načinu i smjeru liječenja, jer jedino tako ono može biti svrsishodno i uspješno. Po završenoj dijagnostici, a u zavisnosti od konačne slike individualnog problema, započinje terapija. Ona može biti vrlo jednostavna i sastojati se tek od jednog ili nekoliko kiropraktičkih zahvata, no može biti i vrlo kompleksna te zahtijevati duže liječenje koje uključuje puni kompleks fizioterapijskih procedura, kao i adekvatno vježbanje u nekoliko faza, a sa ciljem ispravljanja uočenih nesrazmjera, te nedostataka. Upravo kod ovih drugih, upornih torakalnih sindroma često postoji problem, naročito u razumijevanju pacijenta o temeljnim uzrocima u podlozi njegova problema. Kako smo se navikli uspoređivati sa drugima, tako pokušavamo i vlastita bolna stanja usporediti sa sličnima u ljudi koji nas okružuju. Torakalni sindrom nije iznimka, više je pravilo. Tako, ako je kod slične simptomatologije susjedu pomoglo nekoliko kiropraktičkih zahvata, isto to ćemo očekivati i u vlastitom slučaju. Ako se takvo poboljšanje ne dogodi, nastojati ćemo pronaći boljeg kiroprktičara, boljeg masera ili boljeg fizioterapeuta. No, torakalni sindromi se razlikuju, a potom se razlikuje i njihovo liječenje. Uporni sindromi, koji traju tjednima ili mjesecima rijetko imaju konkretan povod. Oni se pojavljuju gotovo spontano, bez da ih možemo povezati sa nekom promjenom u vlastitoj dnevnoj rutini. To u većini slučajeva ukazuje na kronični aspekt procesa, te on potom zahtjeva i studiozniji pristup liječenju. Jednostavna masaža, krema kupljena u obližnjoj ljekarni, stručni (a često i nestručni) kiropraktički zahvat, te pokoji topli oblog ovdje mogu donijeti tek prolazno olakšanje. U takvim situacijama vrijeme je za detekciju mogućih uzroka, te direktan utjecaj na njih, kako suvislom fizioterapijom, tako i adekvatnim vježbanjem. Po sanaciji simptoma (smanjenju bolova, zatezanja, trnjenja i ostalog), valja održavati funkciju cijele kralježnice najboljom mogućom. Naime, kronični torakalni sindrom (ali i lumbalni ili cervikalni) daju se smiriti, ali rijetko potpuno izliječiti na način da se pacijent može vratiti nepromijenjenom načinu života. Studije govore kako upravo dugo sjedenje, stajanje i uopće manjak fizičke aktivnosti najviše pridonosi nastanku torakalnog sindroma. U tom smislu, uspostava redovite i pravilne fizičke rekreacije, kao protuteže dnevnoj neaktivnosti osnovna je poluga u prevenciji, kao i u trajnoj sanaciji većine kroničnih stanja na kralježnici, u ovom slučaju torakalnog sindroma. S druge strane, preopterećenja u trenažnom procesu aktivnih sportaša mogu proizvesti sličnu konačnu sliku kao i dugotrajno sjedenje. Modifikacija trenažnog procesa u takvim slučajevima neizostavna je poluga u liječenju.