Mnogo je razloga za kastraciju mužjaka. Primjerice, kastrirani mačori ne tuku se s drugim mužjacima i ne lutaju za ženkama, pa je mnogo manja vjerojatnost da se kući vrate potpuno izranjavani ili da završe pod kotačima automobila
Kada je u pitanju sterilizacija ženske mace, većina vlasnika se lako odlučuje za ovaj zahvat. Svima je jasno da udomljavanje mačića predstavlja veliki problem, da maca može imati i do 3 legla godišnje, pa je za mace koje idu van iz kuće, sterilizacija jedino rješenje.
No, kada je ljubimac mužjak, onda je priča malo drugačija. Mnogim vlasnicima se čini da kastracijom na neki način uskraćuju mačoru prava zadovoljstva njegovog mačjeg života. Tako ponekad prođe i nekoliko godina dok se vlasnici ipak odluče za kastraciju, jer shvate da im je mačak stalno ranjen i vrlo često bolestan. Jedan od razloga koji, ipak, većinu vlasnika ponuka na ovakvu odluku jest markiranje mokraćom. Kako mačak doseže spolnu zrelost, on započinje označavati svoj teritorij "špricanjem". Mačji urin ima vrlo intenzivan miris, tako da je većini neprihvatljivo da markira vaš stan ili hodnik stambene zgrade.
Mnogo je razloga za kastraciju mužjaka. Jedan od onih koji su svima poznati jest da se kastrirani mačori ne tuku s drugim mužjacima i ne lutaju za ženkama, pa je mnogo manja vjerojatnost da se kući vrate potpuno izranjavani te da u svojim izletima za ženkama završe pod kotačima automobila. No, manje je poznato da postoji cijeli niz bolesti koje se prenose upravo spolnim odnosom.
Mačak koji je spolno zreo, uskoro postaje i spolno aktivan. Parit će se s bilo kojom ženkom koja je u tjeranju, ako se uspije izboriti za to "pravo" s drugim mačorima. Parenju obično prethode i drugi bliski kontakti kao što su međusobno lizanje, trljanje njuškicama. To su idealne situacije za prijenos nekih oboljenja mačaka. Vaš nekastrirani mužjak vrlo je izložen bolestima i često se događa da već s godinu dana takav mačak ima podeblji karton kod svojeg veterinara. Najčešće dolaze zbog ugriznih rana i rana od ogrebotina. Takve rane lako se inficiraju, pa gnojni apscesi nisu rijetkost. U periodu parenja ponekad jako smršave, a u kontaktu sa macama koje žive na slobodi pokupe buhe i ušne parazite. Buhe prenose trakavicu, pa je i to jedan od problema koji se stalno ponavlja, unatoč naporima vlasnika da zaštite svojeg frajera. Protiv nekih viroza mačka možemo zaštititi preventivnim cijeljenjem, no za druge ne postoji zaštita. Svakako ga treba cijepiti i protiv bjesnoće i protiv zaraznih bolesti mačaka. Upravo zbog opasnosti od nekih neizlječivih bolesti kao što su FIV i leukoza mačaka, kastraciju preporučujemo obaviti prije nego što mačak postane spolno aktivan. Što je duže spolno aktivan, veća je vjerojatnost da će pokupiti neku od ovih bolesti. Testiranjem nekastriranih mužjaka starih između 3 i 5 godina ustanovili smo da je broj pozitivnih jako velik. Testiramo obično one mačore koji su nam sumnjivi jer stalno obolijevaju, imaju upaljene desni, povremene proljeve, kašlju.... Takvi iskusni mačori puni su ožiljaka iz mnogobrojnih okršaja, često im nedostaje pokoji zub, nokat ili komadić uha, a u vrijeme kada se mace tjeraju, najčešće su jako mršavi te ne dolaze kući i po nekoliko dana.
Da biste imali zdravog mačka, koji će dugo živjeti, bolje je da kastraciju obavite ranije, prije nego počnu svi navedeni problemi.
