Kada se bol pojavi na jednom mjestu, većina ljudi nije previše uznemirena, već i zbog činjenice da mjesto boli povezujemo sa određenim organom ili dijelom organa koji može biti ozlijeđen. Bol u koljenu znači i ozljedu koljena. Bol u stopalu isto tako ozljedu stopala. Bolovi u križima obično su povezani sa nekim nedostatkom u donjem dijelu kralježnice. Bolovi u trbuhu obično dolaze od želučanih tegoba. No, ono što nas plaši, obično su bolovi koji se sele s jednog mjesta na drugo. Pa onda malo boli koljeno, malo kralježnica, malo rame, nešto glava nije kako valja, pa onda lakat sijeva, i tako u nedogled. Takva stanja su i vrlo problematična za postavljanje konačne dijagnoze, pa tako i za određivanje kvalitetne i ciljane terapije. Upravo ti nespecifični simptomi opisani su u literaturi kao prvi znaci mnogih oboljenja, od kojih su neka i vrlo neugodna, opasna, pa čak i smrtonosna. Još više strahova unose razne medicinske ekciklopedije ili potraga po internetu, koja obično završava užasnim saznanjem da baš tamo neka rijetka i opskurna boleština koja pogađa jednog na milijun ljudi ima iste početne simptome kakve osjećate i vi. Sve me to podsjeća na studentske dane, na učenje i pripremanje za polaganje ispita. Posebice mi se u pamćenje urezala reumatologija, kada sam u deteljnim opisima tzv. Behterevljeve bolesti, ili ankilozantnog spondilitisa pronašao upravo simptome koje sam tada osjećao. Ma koliko to danas izgledalo smiješno, tada sam bio prilično prestrašen, već i stoga što u ozbiljnijim slučajevima ta bolest ostavlja čovjeka u invalidskim kolicima nakon tek nekoliko godina od pojave prvih bolova. Danas znam da su svi moji tadašnji simptomi bili vezani uz jedan drugi problem, kao i kod jednog mladog čovjeka koji je prije nekoliko dana potražio pomoć. Kod njega su se javili upravo raspršeni simptomi koji su započeli bolovima u križima, da bi kasnije osjetio bolove u oba koljena, pa zatim bolove u desnom ramenu, vratu, te nakon svega opet u križima. Nakon temeljitog ispitivanja o cijelom nizu životnih i profesionalnih okolnosti, postalo je jasno da veći dio dana provede u stojećem, sjedećem ili čak čučećem položaju, te osim radnog dana koji zna biti vrlo dug, nema dodatnih fizičkih aktivnosti. Pregledom se uvidjelo da ima loš odnos snage određenih mišićnih skupina, pa su tako mišići gornjeg dijela leđa i trbuha nesrazmjerno slabi u odnosu na mišiće donjeg dijela leđa i prsa. Osim svega toga, prisutno je i skraćenje mišića, a time i ograničenje pokreta u vratu, križima, te kukovima. Sve to upućivalo je na jedan kroničan problem u kojem nesrazmjer u snazi mišića i njihova skraćenost uzrokuju bolove koji se «sele» od jednog na drugo mjesto na tijelu. Moja sumnja dodatno je potvrđena i činjenicom da niti nakon višekratno ponovljenih kiropraktičkih tretmana nije došlo do dužeg odsustva bolova. Bilo je tada jasno da je vježbanje jedini put kojim će se taj mladić na duži rok osloboditi nelagode i bolova, te si omogućiti nesmetano obavljanje posla, te uopće normalnu svakodnevicu. Srećom, moja su objašnjenja i preporuke naišle na plodno tlo, možda i stoga što je bio zasićen drugim pokušajima liječenja, koja očito nisu davala adekvatne rezultate. Mora se priznati da rijetko, ali ipak, ovakva difuzna i raštrkana bolnost može ukazivati na mnogo ozbiljnija oboljenja, koja zahtjevaju i ozbiljno liječenje, ali prije toga detaljnu dijagnostiku. Ne preporučujem da sami pretpostavljate dijagnozu, a još manje da si sami određujete terapiju. Ne samo da je dobro, već je i nužno pitati liječnika za savjet i pomoć.