R.E. se žali na postupak svoga osiguratelja od automobilske odgovornosti , koji je navodno priznao štetu njegovom " protivniku " . Radi se o slučaju u kojemu je J.I. svojim vozilom udario u desnu bankinu ceste , jer je navodno izbjegavao vozilo R.E.-a, koje mu se naglo ubacilo s desne strane iz sporedne ulice . R.E. je podnio prijavu svome osiguratelju , prikazao činjenično stanje , izričito zabranio osiguratelju da isplati štetu J.I.u . Osiguratelj je to ipak učinio , vjerojatno , kako se boji R.E. , jer je J.I. imao " dobru vezu " kod toga osiguratelja . Posljedica za R.E.-a je gubitak bonusa koji je do tada ostvario kod osiguratelja . Da li je ponašanje osiguratelja pravilno , pita nas R.E. ? Odnos izmedju osiguratelja i osiguranika uredjen je ugovorom o osiguranju , točnije , uvjetima osiguranja koji su sastavni dio ugovora o osiguranju . Uvjetima za obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti , u čl. 4. , navedene su obveze osiguranika u slučaju nastanka štetnog dogadjaja . Te obveze su :" …prema svojim mogućnostima pomagati osiguratelju u rješavanju pitanja odgovornosti . Zato je dužan dati istinite i iscrpne podatke o tijeku nezgode i njenim okolnostima ; …prepustiti vodjenje parnice osiguratelju ; …obvezu odštetnih zahtjeva prepustiti osiguratelju , te nema pravo da ih odbije , naročito da ih prizna , osim ako time čini očitu nepravdu ." Iz citirane odredbe uvjeta osiguranja razvidno je da je osiguranik obvezan rješavanje odštetnog zahtjeva prepustiti svome osiguratelju. Osiguratelj postaje gospodar posla , on je jedini nadležan donijeti odluku o odbijanju ili prihvaćanju odštetnog zahtjeva. Zabrana koju je naš čitatelj dao osiguratelju po kojoj osiguratelj ne smije isplatiti odštetu oštećenome J.I.-u ne vezuje osiguratelja . Sigurno je da je osiguratelj imao u vidu izjavu svoga osiguranika o tijeku nastanka prometne nesreće. No, donoseći odluku da oštećenome isplati odštetu, vjerojatno je imao u vidu nemogućnost dokazivanja onoga što tvrdi R.E., odnosno , slabe izglede u eventualnoj parnici koju bi pokrenuo J.I. , a koja bi za osiguratelja značila samo povećanje iznosa odštete ( troškovi spora ,vještačenja , kamate…). Osiguratelj je, dakle ,pravilno postupio i u skladu s odredbama ugovora o osiguranju . No, to ne znači da osiguranik, naš čitatelj R.E., mora prihvatiti odluku svoga osiguratelja. S obzirom da je imao izravnu štetu zbog takve odluke (gubitak bonusa u idućim godinama ), ima opravdani imovinski interes tužiti osiguratelja zbog tzv. lošeg vodjenja postupka. Ukoliko bi u parnici uspio dokazati da je osiguratelj skrivljeno vodio postupak obeštećenja i priznao zahtjev koji nije smio priznati jer nije bio činjenično i pravno utemeljen, dobit će ponovno pravo na bonus; njegova polica osiguranja od automobilskom odgovornosti bit će "očišćena" . Kakvi su izgledi u uspjeh ? Ovisi o dokazima koje R.E. ima i koje može sudu ponuditi .