Je li grobno mjesto vlasništvo obitelji ili ga samo koristimo? Smije li se „prodati” i što zapravo dobiva onaj tko ga „kupi”? Objašnjavamo što o tome kaže novi Zakon o grobljima.

Oglasi „prodajem grobno mjesto” nisu rijetkost, a pitanje je li to uopće dopušteno redovito izaziva burne rasprave. Jedni tvrde da je grobno mjesto privatno vlasništvo kao i svaka druga nekretnina, drugi da su korisnici samo „podstanari” i da je svaka prodaja protuzakonita. Istina je negdje između: grobno mjesto nije u vlasništvu pojedinca, ali se pravo njegova korištenja može prenijeti na drugu osobu, i to se u praksi redovito i zakonito radi.

Čija su groblja?

Prema Zakonu o grobljima (NN 78/25, 80/25), koji je na snazi od 17. svibnja 2025., groblja su komunalna infrastruktura u vlasništvu grada ili općine na čijem se području nalaze. Njima upravlja upravitelj groblja, najčešće komunalno društvo; u Rijeci je to KD Kozala.

Grobno mjesto zato se ne kupuje u vlasništvo, nego se rješenjem upravitelja daje na korištenje na neodređeno vrijeme, uz jednokratnu naknadu za dodjelu. Uz to korisnik plaća i godišnju grobnu naknadu za održavanje i upravljanje grobljem. Za grobno mjesto ne postoji vlasnički list. Korisnik je upisan u grobni očevidnik, evidenciju koju vodi upravitelj groblja.

Korisnik, a ne vlasnik – ali pravo se nasljeđuje i prenosi

Iako korisnik nije vlasnik, njegovo pravo nije bezvrijedno ni privremeno. Zakon izričito propisuje da je pravo korištenja grobnog mjesta predmet nasljeđivanja. Ono ulazi u ostavinu, a nakon pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju upravitelj upisuje nasljednika kao novog korisnika.

Isto tako, korisnik može svoje pravo korištenja ugovorom ustupiti trećoj osobi. Upravo to se u svakodnevnom govoru naziva „prodajom groba”. Zakon pritom izričito ne zabranjuje da se ustup ugovori uz naknadu, ali kupac ne postaje vlasnik zemljišta, nego novi korisnik, s istim pravima i obvezama kao i prethodni, uključujući plaćanje godišnje grobne naknade.

Posebno pravilo vrijedi za opremu groba: nadgrobni spomenik, ploče, ograde i slično prema zakonu se smatraju nekretninom. Zato se u ugovoru o ustupu obično posebno navodi što se događa sa spomenikom, prodaje li se ili daruje zajedno s pravom korištenja.

Kako ustup mora izgledati da bi bio valjan?

  • Pisani ugovor s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Ugovor koji nije sklopljen u tom obliku je ništetan, odnosno pravno ne proizvodi učinak.
  • Upis kod upravitelja groblja. Javni bilježnik dostavlja ugovor upravitelju, koji rješenjem utvrđuje novog korisnika i upisuje ga u grobni očevidnik.
  • Uvjeti iz odluke grada ili općine. Zakon dopušta da lokalna odluka o grobljima propiše posebne uvjete za ustup, i tada je ustup moguć samo u skladu s njima. Neki gradovi, primjerice, traže suglasnost svih sukorisnika, da stjecatelj nema drugo grobno mjesto na gradskim grobljima ili da ima prebivalište na njihovu području.

Na što paziti kad „kupujete” grobno mjesto?

  • Kod upravitelja groblja provjerite tko je upisan kao korisnik i ima li grobno mjesto više sukorisnika.
  • Provjerite je li grobna naknada uredno plaćena. Ako dug naraste na iznos deset godišnjih naknada, upravitelj može pokrenuti postupak nakon kojeg se grobno mjesto smatra mjestom bez korisnika i može se dodijeliti drugome.
  • Raspitajte se o uvjetima ustupa u odluci o grobljima vašeg grada ili općine.
  • Ne plaćajte prije ovjere ugovora kod javnog bilježnika i ugovorite da se isplata veže uz upis novog korisnika.
  • Ako se uz pravo korištenja prenosi i spomenik, pitajte javnog bilježnika o mogućim poreznim obvezama.

A tko se smije ukopati?

Pravo ukopa imaju korisnik i članovi njegove obitelji, osim ako korisnik odredi drukčije. Korisnik može pravo ukopa dati i drugim osobama, ali osoba koja je to pravo dobila ne može ga dalje prenijeti na nekoga trećeg. Zato je u slučaju ustupa važno jasno ugovoriti što je s pravom ukopa i s posmrtnim ostacima koji se već nalaze u grobu.