Niti američki dolar, niti euro, niti funta, niti jen, niti švicarac nisu pod tolikim povećalom i interesom kao što je ove dane crno zlato. Visoke cijene nafte nisu samo prijetnja investitorima budući da predstavljaju realnu opasnost za ekonomiju, jer imaju veliki utjecaj na stopu inflacije i gospodarski rast. No, također, takav rast cijena predstavlja i priliku za ulaganje i ostvarivanje profita. Veliki investitori slažu svoje portfelje kako bi izvukli maksimalnu korist usljed porasta cijena nafte iznad 40 $ po barelu. Ulažu u vrijednosne papire naftnih kompanija očekujući više profite, te u obveznice zemalja izvoznica nafte čiji se proračuni pune izvanrednim prihodima nastalim zbog povećanja cijene sirove nafte. Tako je na primjer i talijanski Pioneer Investment zbog rastućih cijena nafte povećao svoju izloženost u norveškim krunama, budući da je Norveška značajna izvoznica nafte. Nafta je u laganom uzlaznom trendu kojeg je samo potvrdila kriza ruskog Yukosa i to u trenutku kada je svjetska potražnja za naftom na vrhuncu. Investitori su zabrinuti jer tako visoke cijene nafte u prošlosti su rezultirale smanjivanjem potrošnje stanovništva, manjim profitima kompanija, podizanjem stope inflacije i rastom kamatnih stopa. Stoga je nizozemski ING Investment nedavno naveo dugotrajne visoke cijene nafte kao glavni rizik oporavku svjetskog gospodarstva. Unatoč makroekonomskim problemima investitori koji su ulagali u imovinu koja je direktno povezana s rastom cijena nafte uvelike sada trljaju ruke. Ne treba biti posebno obrazovan da bi se zaključilo kako je najviše profitirao naftni sektor. S&P indeks energetskog sektora je tijekom ove godine porastao za 15%, dok je tijekom srpnja porastao za 3%. Za usporedbu "sveobuhvatni" S&P 500 indeks je na istoj razini kao na početku godine, odnosno tijekom srpnja je zabilježio pad od 3,4%. Analitičari su uvjereni da će ukoliko ne dođe do povećanja proizvodnje nafte njena cijena dostići 50 dolara za barel. Glavni razlog je u velikoj potražnji za naftom tijekom proljeća, prvenstveno od strane Kine,a u zadnje vrijeme i Indije. Kinesko galopirajuće gospodarstvo je ove godine počelo trošiti više nafte od Japana, koji je do sada bio po potrošnji odmah iza Sjedinjenih Američkih Država. Prijašnjih godina su se tijekom proljeća obnavljale svjetske zalihe nafte, no ove godine to nije bio slučaj. S približavanjem jeseni i zime rasti će ionako već velika potražnja za naftom što će najvjerojatnije rezultirati novim rekordnim cijenama nafte na svjetskim burzama. Pored "naftnih" papira investitori su počeli ulagati i u industriju metala koja je imuna na rast cijena nafte i na rast inflacije. Suprotno tome najviše su na gubitku avio kompanije čiji profiti će se uvelike smanjiti zbog visokih cijena nafte. Na sličan način više cijene nafte i viša inflacija povećavaju atraktivnost nekih obveznica. Pored obveznica čiji su prinosi indeksirani i u relativnom su odnosu na stopu inflacije, ulaže se još i u papire onih država koje su bogate energentima. To su na primjer Meksiko, Malezija, Ekvador i Nigerija, odnosno Katar koji je bogat plinom. Naravno investitori ne zaobilaze niti Rusiju kojoj je nakon što je završila kriza oko Yukosa bonitet duga poboljšan. Viša cijena energenata takvim državama poboljšava financijsku sliku, to jest platnu bilancu čime postaju zanimljive oku investitora.