Na početku ove godine kada je američki dolar bio na 1,36 za jedan euro, većina ekonomista je predviđala da će dodatno oslabiti. Umjesto toga dolar je od tada do danas ojačao za gotovo 14 posto, dosegnuvši četrnaestomjesečni maksimum od 1,19. Da bi slika bila još zamršenija američka bilanca plaćanja je u tolikom deficitu da je nevjerojatno kako američka valuta nije dodatno oslabila. Relativno gledajući u odnosu na BDP deficit platne bilance je smanjen. Dali to znači da SAD u biti nema problema s deficitom? Mislim da ne. Prošle godine SAD je imala deficit od 668 milijardi dolara. To znači da su SAD trebale posuditi toliki iznos dolara od država sa suficitnom bilancom. Sve dok SAD nose ovaj teret deficita na svojim leđima dolar će biti pod pritiskom. Euru su malo pomogle i države bogate naftom koje su najavile mogućnost diverzifikacije jednog djela svojih ogromnih dolarskih prihoda i rezervi u zajedničku europsku valutu. Cijene nafte su na rekordnim razinama od preko 60 dolara za barel što znači da Rusija i države Bliskog istoka imaju sada više dolara za prodati nego što je to bio slučaj dok je nafta bila tridesetak dolara. Prva država koja je najavila ovaj scenario su Ujedinjeni Arapski Emirati. Tamošnji čelnici su otvorili mogućnost konverzije 5 posto svojih rezervi iz dolara u eure. Zbog nedavnog pada eura na svjetskim tržištima kao dobru priliku za ulazak u euro najavili su i predstavnici Katra. Članice OPEC, Katar i UAE, imaju gotovo 20 milijardi dolara deviznih rezervi, što je malo u odnosu na procijenjene svjetske rezerve od 4 trilijuna dolara. Analitičari smatraju kako nije stvar u iznosima nego u načinu razmišljanja. Ovakva pro aktivna politika upravljanja deviznim rezervama zasigurno nije samo u ovima dvjema državama nego je vrlo vjerojatno da i veliki broj drugih država razmišlja na sličan način. Do 2004. godine euro je ojačao za gotovo 60 posto u odnosu na dolar. Glavni razlog su bile centralne banke koje su kupovale eure, zbog velikog američkog deficita. Ove godine zbog agresivnije politike kamatnih stopa američkog FED, kamatna razlika između dolara i eura je sve veća što je privuklo veliki broj investitora u američku valutu. Taj proces dodatno su ubrzale političke nesuglasice unutar Europske Unije. Podaci Međunarodnog monetarnog fonda pokazuju da je udio eura u ukupnim svjetskim rezervama u 2003. povećan na 19,7 posto sa 13,5 posto iz 1999. godine, dok je udio dolara ostao na otprilike šestdesetak posto. Banka za međunarodna poravnanja predviđa da je udio eura na nekih dvadesetak posto, dok je udio dolara oko 70 posto ukupnih svjetskih deviznih rezervi. Ovo može samo dodatno potkrijepiti činjenicu da val diverzifikacije tek slijedi. Centralne banke manjih država puno otvorenije govore o svojim planovima nego one velikih država što je i razumljivo jer bi nesmotrene izjave vodećih ljudi država s najvećim deviznim rezervama izazvale veliku nestabilnost na financijskom tržištu. Država s najvećim deviznim rezervama od država izvan Azije je Rusija s preko 150 milijardi dolara rezervi. Zlatne i devizne rezerve Rusije su ove godine porasle za ogromnih 22 posto. Analitičari smatraju kako je veliki udio ruskog duga nominiran u eurima, tako da će i Rusija biti primorana da veliki dio svojih naftnih dolarskih prihoda konvertira u eure. Na kraju se samo postavlja pitanje tko će prvi povući okidač.