Nekako nam se uvijek u ovo vrijeme karnevalskog ludovanja nameće ista tema - alkohol. Iako mnogi ne trebaju maškare da se dobro opiju i sjednu za volan, to je ipak bolja prilika da čovjek malo više i malo češće nagne čašu. Oni koji ne znaju zapovjedati alkoholu, nego alkohol zapovjeda njima, sjedaju na vozačko mjesto u takvom stanju, u kakvom ne bi smjeli biti ni na suvozačkom. U tim trenucima osjećaju se tako jaki, snažni i samouvjereni da im ni vožnja aviona nebi predstavljala problem. I tada krene dobro poznati nastavak. Nakon što su ključem ogulili boju oko brave vratiju, jer je nisu mogli pogoditi, anlaser vrti duže nego što treba, a kad se doda gas, i zadnji konj iz motora se probudi. Kako bi u žargonu rekli: još malo pa bi klipovi izletjeli na auspuh od silne turaže. Taj za volanom, koga se više ne može nazvati vozač, nije ni svjesan koliko gasa je pritisnuo, jer nema osjećaj za to. Prilikom startanja vozila, isto se, u pravilu ugasi, jer nema osjećaja ni u lijevoj nozi. Sada sve ispočetka, dok se konačno ne krene. Prilikom izlaska na glavnu cestu, uglavnom se ne gleda ni lijevo ni desno, a ako se i pogleda, razlika između automobilskih farova koji se približavaju i javne rasvjete ne postoji. Ako je sreće, i izlazak na cestu prođe bez nevolja, u nastavku vožnje javljaju se novi problemi. Odjednom se pojavi nekoliko traka, a središnjih crta ko' u priči. Koju izabrati? Nema izbora. Vi više ne vozite. Vi ste jedna najobičnija lutka za volanom koja ima dva grama mozga u glavi, koji još pokušavaju funkcionirati, i koji šalju neke pozitivne signale u ruke i noge, ali badave, na putu do očiju, ruku i nogu, oni se potpuno izgube u moru maligana koji preuzimaju upravljanje automobilom. Ako bi problem središnje crte gledali s humorističke strane, onda moram spomenuti dobrog znanca, koji je uglavnom uvijek "pod čokom". Prilikom jedne proslave toliko je pretjerao da je ispred sebe vidio tri crte. Kako obično vidi samo dvije, jer ne uspije dočekati noć u trijeznom stanju, problem je riješio tako da je zatvorio jedno oko i situacija je postala "normalna". Tko zna tko ga čuva, jer je imao sreće pa još nije prouzročio neku težu nesreću, ali se ne zna kad će! Netko će reći da nismo iznimka i da i ostali narodi, koje smatramo uzorima, obilno koriste alkohol. Točno je to. Skandinavci se, naprimjer, vikendom toliko obloču da postoje službe koje ih kupe po gradu i odvoze kući. Ponedjeljak, već je sve u redu, svi su na radnim mjestima, svježi, u kravatama i predani poslu. No, za vrijeme vikenda, u opijenom stanju, nitko ni ne pomišlja sjesti za volan, jer su kazne jako drastične. Osim toga u nekim zemljama se ne smije imati ni 0,1 promila alkohola, što bi značilo da se alkohol ne smije ni primirisati. Naša Policija petkom i subotom ima pojačane kontrole i vozačke dozvole padaju u velikom broju. Razne fore, poput žvakaćih guma, uzimanja više zraka prilikom puhanja u alkometar itd, ničemu ne korista. Čovjeka ponekad možeš prevariti, ali instrument ne. U tim momentima se i najpijaniji malo otrijezne, jer im je jasno što slijedi: visoka kazna i određeno vrijeme bez dozvole, pa onda još i kazneni bodovi. Onaj tko zavisi od automobila, drugi put će se sigurno pripaziti. Najbolje rješenje, naročito sada kad se na maškare izlazi u društvima, je svake subote odrediti jednoga koji će voziti. Tu subotu je on dežuran i ne pije. Slijedeće subote drugi itd. Tako u prosjeku svi mogu biti u veselom stanju, a da vozačke ostanu netaknute i što je još važnije, da se ništa ne dogodi. No, ne mogu se baš svi kontrolirati, pa čovjek ponekad nije svjestan da prelazi maksimalnih 0,5, iako se ne osjeća pijan. Razlika je u tome da li je netko već "istreniran", pa mu je čašica svakodnevni sport, ili samo ponekad popije. Nije isto dali ima šezdeset ili sto kila, da li je muško ili žensko. Nekad nismo bili naviknuti čitati u novinama da su uzeli vozačku nekoj ženi, no čini se da su žene sve više počele "bumbit", pa nas ni to više ne iznenađuje. Posebnu opasnost za sebe i druge predstavljaju mlađi vozači pod utjecajem alkohola. Tu se spoji neiskustvo u vožnji, želja za dokazivanjem, neko nedozvoljeno stimulativno sredstvo i sve to skupa obično rezultira stravičnim nesrećama. Tada glava služi samo za frizuru, jer je pamet odavno rekla zbogom! Uz glasnu muziku, koja dodatno podiže andrenalin, ni jedan zavoj nije nesavladiv, ma kolikom se brzinom vozilo. Još ako je auto snažan, pa mu nije problem ubrzati u kratkom vremenu, nesreća je neizbježna. Poslije toga ostaju samo osmrtnice u novinama i tužni oproštaji prijatelja, koji u pravilu ne izvlače pouke, nego i dalje nastavljaju po starom. Zaključak: auto je pištolj koji vozi po cesti, brza vožnja je otkačeni pištolj i prst na okidaču, a pijani vozač za volanom, ludi revolveraš koji puca ispred sebe dok nekoga ne pogodi. Ne pucajte!