Štetnik je prekršio odredbu ugovora o osiguranju glede obveze pravovremenog plaćanja obroka premije. No, to nema utjecaja na pravo oštećenoga na naknadu štete od osiguratelja

 

Čitatelj C.L. ima sljedeći slučaj:

V.H., njegov susjed, oštetio mu je svojim vozilom uredno parkirano vozilo ispred zgrade u kojoj stanuju i nanio mu štetu, koju je osiguratelj X procijenio i utvrdio na iznos od 4.385 kuna, s čim se C.L. složio. V.H. je priznao odgovornost za štetu.

C.L. je očekivao isplatu, jer je potpisao i nagodbu na gore navedeni iznos. Međutim, tijekom postupka obrade osiguratelj je utvrdio da V.H. nije platio drugi obrok premije obveznog osiguranja automobilske odgovornosti. Radnik osiguratelja mu je rekao da nema isplate naknade dok V.H. ne plati premiju osiguranja koju duguje. V.H. ne plaća premiju i osiguratelj ne isplaćuje naknadu.

 

 

Postupak radnika osiguratelja je pravno neutemeljen i predstavlja jednu od onih izvanpravnih, ili bolje rečeno protupravnih, radnji koje osiguratelj koristi kako bi pritiskom na oštećenoga došao do naplate premije. Naime, u čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u st. 2. Određeno je : “Ako oštećena osoba podnese odštetni zahtjev neposredno odgovornom osiguratelju, u odgovoru na takav zahtjev odgovorni osiguratelj ne može isticati prigovore koje bi na temelju zakona ili ugovora o osiguranju mogao istaknuti prema osiguranoj osobi zbog nepridržavanja zakona ili ugovora o osiguranja“.

Skoro identičnu odredbi sadrži i Zakon o obveznim odnosima za sve ugovore o osiguranju od odgovornosti (v. čl.965., st. 2. ). Cilj tih odredbi jeste zaštititi oštećenu osobu, kojoj Zakon daje pravo neposrednog odštetnog zahtjeva prema osiguratelju kod kojega štetnik ima osiguranje od odgovornosti (obvezno ili dragovoljno, svejedno).

U konkretnom slučaju štetnik V.H. prekršio je odredbu ugovora o osiguranju glede obveze pravovremenog plaćanja obroka premije. No, to njegovo ponašanje nema utjecaja na pravo oštećenoga C.L.-a na naknadu štete od osiguratelja. Da je i osiguratelj svjestan toga dokaz je i činjenica da na traženje oštećenoga C.L.-a (koji je to rješenje htio pokazati susjedu-štetniku kako bi ga ipak nagovorio da plati premiju) nije htio dati pismeno rješenje koje bi sadržavalo usmeno priopćeno obrazloženje.