Naslov ovog teksta upravo je jedan od najčešćih opravdanja za nebrigu o stanju lokomotornog sustava. Vježbanje kao jedini pravi način održavanja vlastitog tijela u kondiciji traži, osim volje, i nešto vremena. No koliko je to nešto, ne slažemo se niti mi u struci koji najviše i promoviramo fizičku aktivnost. Mišljenja sam da bi sasvim dovoljno bilo tri puta po sat vremena na tjedan fizičke aktivnosti srednjeg intenziteta. Ali ta tri sata mnogima predstavljaju upravo noćnu moru. Jer, gdje do vraga da nađu toliko prostora u svom prenatrpanom dnevnom ritmu još i za posjete kojekakvim teretanama, dvoranama ili nekim drugim mjestima koja su zgodna za fizičku rekreaciju? I sam živim jedan prilično hektičan život, u kojem je posao na prvom mjestu, te su za sve ostale aktivnosti termini kratki i rijetki. Ipak, naišao sam nedavno na statistiku koja me je nasmijala i u isto vrijeme navela na razmišljanje. U njoj su autori pretvorili dnevnu potrošnju vremena u dane tijekom jedne godine, što po pojedinim aktivnostima izgleda ovako. Dakle prosječan urbani čovjek, pod uvjetom da 8 sati dnevno radi i isto toliko spava godišnje: - 4 dana potroši ispijajući jutarnju kavu - 8 dana provede čitajući novine - 18 dana je zavaljen u naslonjač ispred televizije - 9 dana se brine o vlastitoj higijeni - 5 dana sjedi u toaletu - 9 dana vozi automobil Kada bi smo istu matematiku primjenili na vježbanje prosječno tri sata na tjedan, tada bi isti taj gradski čovjek na održavanje svoje kondicije godišnje utrošio samo 6 i pol dana, što je manje čak i od utroška na čitanje novina. Još je jedan podatak prilično šokantan, a to je da godišnje na Svijetu umire dva milijuna ljudi od posljedica nedostatka kretanja. U prosječnom ljudskom vijeku od sedamdesetak godina, čak će sto i četrdeset milijuna ljudi umrijeti poradi istog razloga. Mnogo, mnogo više će ih proći kroz bolove i patnje zbog nekretanja, ali će umrijeti od drugih razloga. Sve to govori u prilog činjenici da se naprosto ne brinemo dovoljno o sebi i svom lokomotornom sustavu. Statistika govori da se čak i za automobil brinemo više no o sebi. Tako vlasnik metalnog ljubimca na njega godišnje potroši dan i pol (samo na tankanje benzina i redovito pranje, a bez vožnje). A rješenje je tako jednostavno. Ono, doduše zahtjeva tek nešto napora u početku kako bi se stvorila navika, dok kasnije sve teče prostom inercijom. Sjetite se kako su vas kad ste bili sasvim mali roditelji učili redovitom pranju zubi. Rijetko koje dijete u toj dobi razumije da je higijena usne šupljine strahovito važna. Kasnije, a tako je i danas, ne možete zamisliti izlazak iz kuće ili odlazak na počinak bez četkice i paste za zube. Vježbanje je slično pranju zubi. Ono je redovita higijena lokomotornog sustava i za nenavikle predstavlja napor na početku, dok za one druge to je potreba čije ispunjenje ništa ne može dovesti u pitanje.