Zakon o radu ne jamči radnicima pravo na neplaćeni dopust. Bitno je naglasiti da je to mogućnost koju radnik može koristiti samo ako poslodavac to odobri
Prema članku 87. Zakona o radu, Poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Zakon određuje poslodavca i radnika, kao osnove (bitne) subjekte u neplaćenom dopustu. „Aktivna“ strana je radnik koji podnosi zahtjev poslodavcu da mu odobri neplaćeni dopust. Poslodavac može a ne mora odobriti radniku neplaćeni dopust.
Pravilno bi bilo da radnik podnese zahtjev poslodavcu za neplaćeni dopust u pisanom obliku, ali, u posebnim slučajevima taj zahtjev radnik može izjaviti i usmeno. Poslodavac donosi pisanu odluku. Ponavljamo, ona može biti „pozitivna“ ili „negativna“ za radnika.
Ako poslodavac odlukom odobri radniku traženi neplaćeni dopust utvrđuje: početak i završetak trajanja neplaćenog dopusta te obvezu vraćanja radnika na rad istekom trajanja neplaćenog dopusta.
Kada poslodavac radniku odobri neplaćeni dopust, mora ga odjaviti na način da nadležnim područnim službama Zavoda za zdravstveno osiguranje podnese prijavu o prestancima na mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Danom početka korištenja neplaćenog dopusta radnik gubi pravo na plaću.
Radniku preostaje da se prijavi sam određenim službama zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i da se „osigura“ plaćajući produženo osiguranje.
Za vrijeme neplaćenog dopusta radni odnos miruje, bolje reći prava i obveze na radu miruju. Radnik koji se, na opisani način, nalazi na neplaćenom dopustu ne mogu za to vrijeme zasnovati radni odnos sa drugim poslodavcem. U tom smislu navodimo mišljenja Ministarstva rada „… za vrijeme neplaćenog dopusta radni odnos ne prestaje, već prava iz radnog odnosa miruju… ali radnik za to vrijeme ne može zasnovati radni odnos kod drugog poslodavca“.
Zakon o radu ne jamči radnicima pravo na neplaćeni dopust. Bitno je naglasiti da je to mogućnost koju radnik može koristiti samo ako poslodavac to odobri.
Poslodavcu pripada diskrecijsko pravo da li će ili neće radniku odobriti neplaćeni dopust. To je „svojevrsni sporazum“ između poslodavca i radnika (usmeno ili pismeno). To se na kraju uvijek oblikuje u pisanom obliku. Nema ograničenja u trajanju neplaćenog dopusta već je to rezultat sporazuma navedenih subjekata.
U nekim člancima se navodi da ima slučajeva da radnik neplaćeni dopust koristi u vrijeme izdržavanja kazne zatvora.
Prema jednoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2001. godine, za vrijeme neplaćenog dopusta ne prestaje radni odnos već prava i obveze iz radnog odnosa miruju. Radnicima se u neprekidno trajanje radnog odnosa uračunava i mirovanje radnog odnosa.
Po propisima o mirovinskom osiguranju osobe kojima je prestalo obvezno mirovinsko osiguranje mogu se osigurati na produženo osiguranje, pod uvjetima da poštuju rokove i postupak propisan normama navedenih propisa. To može učiniti i radnik dok koristi neplaćeni dopust.
Nakon što istekne vrijeme neplaćenog dopusta radnik je u obvezi da se javi poslodavac i vrati na rad. Od toga dana poslodavac ga ponovno prijavljuje na obvezno zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a uspostavljaju se prava i obveze u radnom odnosu. Istina, dok je trajao neplaćeni dopust moglo je doći do brojnih promjena na strani poslodavca pa to sve treba uvažavati prilikom ponovnog uspostavljanja statusa radnika koji je bio na neplaćenom dopustu. To mogu biti statusne promjene, promjene u organizaciji rada, tehnološkom, organizacijskom i tehnološkom višku radnika i drugo.
Zakon o radu u članku 225. uređuje pravo kandidata za predsjednika Republike Hrvatske, zastupnike, članove skupštine ili vijeća, župane, gradonačelnike i načelnike općina i njihove zamjenike, ali to je posebno pitanje o kome se odvojeno piše.
