Upućujući međusobne regresne zahtjeve na sud, osiguratelji šalju osiguranicima vrlo lošu poruku o rješavanju sporova izvansudski, u što, izgleda, ni sami ne vjeruju
„Vi ste najobičnija banda izrabljivača i otimača“ zaključne su riječi K.C.-a u prepirci sa zastupnikom svoga osiguratelja. On je, naime, imao prometnu nesreću, za koju je isključivo kriv drugi vozač, osiguran kod drugog osiguratelja. Njegov je suputnik zadobio lakše tjelesne ozljede. Suputnik je prijavio štetu i dobio naknadu od osiguratelja kod kojega je K.C. imao sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Kod obnove osiguranja za iduću godinu, K.C. je čuo od zastupnika svoga osiguratelja da nema pravo na 50% bonusa jer je „…s njegove police isplaćena odšteta“.
Takvo obrazloženje ne može shvatiti ni prihvatiti, jer on nije kriv za nezgodu i nije – kaže – odgovoran za štetu svog suputnika, pa prema tome ne može ni izgubiti bonus.
Nažalost, stvari ipak stoje malo drugačije: K.C. nije kriv za nezgodu, ali je odgovoran za štetu koju trpi njegov suputnik (načelo objektivne odgovornosti). Kako je on odgovoran za štetu – tako je suputniku odgovoran i njegov osiguratelj. Isplativši štetu s police K.C.-a , K.C. je izgubio pravo na bonus. On bi zadržao pravo na bonus da je „…do dana sklapanja ugovora o osiguranju za novo osigurateljno razdoblje šteta u potpunosti regresirana“ (čl. 12. st. 2. Standardnih uvjeta za obvezna osiguranja u prometu).
Tragom K.C.-ovog pitanja utvrđeno je da je njegov osiguratelj zatražio regres od osiguratelja X kod kojega je osiguran krivac za nezgodu i to u roku od 15 dana nakon isplate odštete, ali do obnove K.C.-ovog osiguranja taj osiguratelj regres nije isplatio, uz obrazloženje da je K.C-ov osiguratelj neutemeljeno isplatio odštetu za tzv. bagatelnu ozljedu suputnika (radilo se o trzajnoj ozljedi vratne kralježnice i naknadi od 4.000 kn) i predmet je završio na sudu kao još jedan od tisuću sličnih predmeta koje osiguratelji međusobno rješavaju sudskim putem, na sramotu struke i zgražanje osiguranika.
Upućujući međusobne regresne zahtjeve na sud, osiguratelji šalju osiguranicima/oštećenicima vrlo jasnu (i lošu) poruku: sve naše priče o potrebi izbjegavanja parničenja, o rješavanju sporova izvansudski, pa i preko našega vlastitoga Centra za mirenje, samo je lažna promidžba, kojoj ne biste trebali vjerovati, jer joj ni mi sami ne vjerujemo...
