Premijer Velike Britanije je nekoliko puta ove godine izjavio kako je euro ono čemu Britanija teži. Unatoč toj izjavi investitori ne vjeruju da će unutar godine dana doći do referenduma na koje će se odlučivati za ili protiv eura. Taj skepticizam bi trebao držati funtu jakom u odnosu na euro. Glavnom preprekom se javlja još uvijek "neprijateljsko" stajalište britanskih državljana oko uvođenja zajedničke europske valute. Također jedan od rizika bi se pojavio ukoliko bi euro značajnije pao u odnosu na dolar što bi dodatno udaljilo funtu od tečaja koji se smatra "prikladnim" za ulazak u europsku monetarnu uniju. Do lipnja 2003. godine Ministarstvo financija Velike Britanije bi trebalo odgovoriti na pitanje da li su zadovoljeni potrebni preduvjeti za ulazak u EMU (tzv. pet ekonomskih pitanja). Čak u slučaju da odgovori na ovih pet pitanja budu pozitivni, odluka o provedbi referenduma bit će donešena jedino u slučaju ako Vlada bude sigurna da će postići potrebnu većinu za ulazak u EMU. Pored testova koje si je zacrtalo Ministarstvo financija, Velika Britanija će morati zadovoljiti i ekonomske uvjete dogovorene u Mastrichtu. Uvjet da tečaj barem godinu dana prije ulaska u EMU mora biti relativno stabilan neće predstavljati problem za Britaniju budući da euro/funta se već tri godine kreće oko 0,61 u fluktuacijskom rasponu od +/- 6,25%. Nedavno je obilježena deseta obljetnica izlaska funte iz europskog mehanizma deviznih tečajeva, odnosno iz EMU. Kako se britansko gospodarstvo snašlo izvan EMU u proteklim godinama opisat ću u nastavku teksta. Ono što se smatra najboljim barometrom stanja jedne ekonomije jest rast bruto društvenog proizvoda. On je u proteklih deset godina bio viši u Velikoj Britaniji nego u Eurozoni za u prosjeku 0,80%. Danas je taj razmak na 0,90%; rast BDP u Eurozoni iznosi 0,80% dok u Velikoj Britaniji 1,70%. Od 1995. godine stopa nezaposlenosti je u Britaniji bila niža od one u Eurozoni za u prosjeku 4,70%. Analitičari smatraju kako će biti izuzetno teško "nagovoriti" britance da će ulazak u EMU potaknuti dodatno zapošljavanje. Zadnji podaci o stopama nezaposlenosti su slijedeći: za Eurozonu ona iznosi 8,3%, a za Veliku Britaniju 3,2%. Inflacija u Velikoj Britaniji je uspješno "upravljana" od strane neovisne engleske središnje banke (Bank of England). U protekle dvije godine niža je od one u Eurozoni, a danas iznosi 2,00% dok je inflacija u Eurozoni 2,30%. Ono čime veliki broj država Eurozone muku muči je proračunski deficit koji prema dogovoru iz Dublina ne smije prijeći 3% BDP u Velikoj Britaniji ne predstavlja problem. Za ovu ali i iduću godinu očekuje se deficit nešto manji od 1,5% BDP. Britanija nije izgubila na količini stranih direktnih investicija izlaskom iz EMU. Jedna od najnižih stopa poreza i vrlo fleksibilna zakonska regulativa ide u korist Velikoj Britaniji u odnosu na Eurozonu. Zanimljiva je analiza Svjetskog ekonomskog foruma koja je pokazala da je za osnovati tvrtku u Britaniji potrebno svega 7 dana, dok je za to u Francuskoj i Njemačkoj potrebno 30 dana, u Španjolskoj 60, a u Italiji 100 dana. Najveća potpora ulasku u EMU očekuje se od strane industrijskog sektora koji već duži niz godina je vrlo slab, te sada bilježi godišnji pad od 2,60%. Ulazak u EMU poboljšao bi konkurentnost britanske robe posebice ako bi pri ulasku došlo do deprecijacije funte u odnosu na euro. Mada prema analizi Međunarodnog monetarnog fonda ne bi trebalo doći do znatnije promjene tečaja euro funta, iskustvo nas uči da su predviđanja jedno a stvarnost sasvim nešto drugo. Tržište špekulira da će ulazni tečaj biti negdje unutar raspona od 0,65 - 0,72 fune za euro, i to prema gornjoj granici.