Za noćni rad bitno je da ga radnik obavlja u bilo koji sat u vremenu noćnog rada, a noćni radnik najmanje jednu trećinu u tom vremenu
„Noćni rad je rad između dvadesetdva sata uvečer i šest sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi između dvadesetdva sata uvečer i pet sati ujutro idućeg dana…“ Za “određeni slučaj” može biti drukčije određena zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća. Tako piše u odredbama članka 69. Zakona o radu “N.N” 93/14. To znači da Zakon o radu propisuje opći režim utvrđivanja noćnog rada i posebni režim noćnog rada (lex specialis).
Pored toga, imajući u vidu da je noćni rad poseban uvjet rada, zakon zaštićuje posebno osjetljive (“ranjive”) skupine radnika. To su, izričito maloljetnici zaposleni u industriji, pa se za njih noćnim radom smatra rad između devetnaest sati uvečer i šest sati ujutro idućeg dana, a za maloljetnike zaposlene izvan industrije, noćni rad je između dvadeset sati uvečer i šest sati ujutro idućeg dana.
Zakon o radu propisuje kategoriju noćnog radnika jer nisu svi radnici koji rade i noću noćni radnici. U odredbama stavka 5. članka 69. Zakon o radu ovako definira: „Noćni radnik je radnik koji prema svom dnevnom rasporedu radnog vremena redovito radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, ili koji tijekom uzastopnih dvanaest mjeseci radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnog rada“.
Za noćni rad bitno je da ga radnik obavlja u bilo koji sat u vremenu noćnog rada, a noćni radnik najmanje jednu trećinu u tom vremenu.
Noćni radnik može navedeno vrijeme raditi jednom ili više puta tjedno, jednom ili više puta mjesečno. Bitno je da je taj rad redovit (planiran, uobičajen) a ne iznenadan (slučajan, iznenadan). Nije nužno da se radi o svakodnevnom radu.
Nije noćni rad koji izvanredno, izvan rasporeda radnog vremena radi na zamjeni ili posebnoj intervenciji u vrijeme noćnog rada. To nije ni radnik koji radi manje od tri sata noću.
Noćni radnik ne smije tijekom razdoblja od četiri mjeseca u noćnom radu raditi duže od prosječnih osam sati tijekom svakih dvadeset četiri sata.
Poslodavac je dužan radniku tako organizirati rad, da ne radi duže od osam sati tijekom razdoblja od dvadeset četiri sata, ako je na takvom mjestu koje ima „poseban režim“ po procjeni rizika u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu. Na takvog radnika neće se primijeniti preraspodjela radnog vremena, nejednaki raspored radnog vremena niti prekovremeni rad. Poslodavac takvog radnik treba rasporediti da radi danju ili noću ali na „razliku“ radnog vremena. Takav rad zabranit će inspektor “usmenim rješenjem u zapisniku”. To će učiniti i ako utvrdi da noćni radnik radi duže od prosječno osam sati tijekom svakih dvadesetčetiri sata.
Ozbiljnost noćnog rada i njegove štetne posljedice za život i zdravlje radnika i sigurnost na radu, naglašavaju i prekršajne odredbe Zakona o radu (čl.229.) pa u najteže prekršaje poslodavca propisuju povredu navedene odredbe za koju se može izreći novčana kazna od 61.000,00 do 100.000,00 kuna.