Svako toliko u liječenju kroničnih i degenerativnih oboljenja lokomotornog sustava, a naročito u tretmanu osteoartrisa, odnosno artroza, pojavljuje se neki novi preparat ili pak grupa preparata koja preplavljuje tržište i obećava novu kvalitetu i napredak u tom liječenju. Ovaj puta radi se o hyaluronanu. Hyaluronan (još se naziva i hyaluronska kiselina, ili hyaluronat) je prirodni biokemijski spoj, široko prisutan u vezivnom, epitelnom i neuralnom tkivu, te je njihov sastavni dio. Isto tako, on je važan sastojak sinovijalne tekućine (tekućine koja podmazuje zglob), te je ustanovljeno da on povećava njen viskozitet. Također, neizostavna je sastavnica zglobne hrskavice, gdje je prisutan kao omotač oko svake hrskavične stanice (hondrocita). Također, hyaluronan je bitan sastavni dio kože, gdje sudjeluje u oporavku oštećenog tkiva. No, u kompleksnim biokemijskim strukturama u tijelu, a napose u predjelu zglobova, on sudjeluje u brojnim drugim procesima važnim za normalnu funkciju. Sve to poznato je iz studija provedenih 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, pa ipak, tek se u posljednjem desetljeću hyaluronan raširio u različitim medicinskim i kozmetološkim primjenama i gotovo je svugdje oko nas. Tako je početna njegova primjena bila u preparatima korištenima pri operaciji oka. Kasnije se pojavio u obliku injekcija za poravnavanje bora, da bi završio i u svakoj kremi protiv tih istih bora koja iole drži do sebe. Na kraju (ili na početku) skovan je izraz i "viskosuplementacija", koja znači injektiranje preparata hyaluronana direktno u zglob kako bi se nadomjestio njegov nedostatak, naročito u artroza, te na taj način smanjilo ili uklonilo simptome od ovog degenerativnog artritisa. No, osnovno je pitanje, djeluje li taj postupak? Dakle, ideja je jednostavna. Kako se "troši" hrskavica u artrotičnih zglobova, te potom zglobna tekućina ima sve slabije svojstvo podmazivanja, trebalo bi injekcijom dovesti hyaluronan u nekom od njegovih iskoristivih oblika direktno u zglob, te na taj način učiniti zglobnu tekućinu efikasniju u podmazivanju, pa u konačnici imati smanjenje bolova, otečenosti zglobova, a na kraju i poboljšanje pokretljivosti. Dva su konkretna problema sa tom idejom. Prvi je činjenica da hyaluronska kiselina ostaje u zglobu tek nekoliko dana ili sati po injektiranju, a želja nam je da njeni efekti traju puno duže. Pa traju li? E, sad, sve zavisi od toga koju studiju promatrate. Iako neke studije govore kako postoji bitnija razlika u stanju pacijenata koji su primili ovako pripremljene instilate u zglob, u odnosu na one koji nisu, ima i onih drugih koje kažu kako nema razlike u stanju pacijenata koji su u oboljele zglobove primili preparate hyaluronana, u odnosu na one koji su primili placebo (običnu vodu, za koju im je rečeno da je hyaluronan). Većina tih studija završava zaključkom koji navodi "da je potrebno još istraživanja kako bi se konačno utvrdila efikasnost ovog preparata u liječenju osteoartritisa." Sama terapija sastoji se u injektiranju jednom tjedno tijekom 3-5 tjedana (u zavisnosti od proizvođača, te samog lijeka), te često ne isključuje upotrebu drugih lijekova, kao niti fizikalne terapije, ili kinezioterapije (vježbi). Opasnost od ovog preparata u samoj primjeni ne postoji. Neželjene popratne pojave su iznimno rijetke i prolaze nekoliko dana po terapiji. Tako da odluka o njegovoj primjeni ostaje na komunikaciji liječnika specijalista i pacijenta. No, valja naglasiti da same injekcije hyaluronske kiseline ne obnavljaju hrskavicu, niti čine neki čudotvorni zaokret u degenarativnom procesu (na žalost). One mogu biti tek pomoć u ukupnom liječenju zasnovanom na održavanju pokretljivosti oštećenih zglobova, održavanju snage, te držanju pod kontrolom simptoma, a naročito bolova već provjerenim sredstvima.