One buhe koje vidite na psu ili mački čine samo 5% od ukupne populacije buha u vašem stanu. Naime, buhe na toplokrvne životinje pa tako i na čovjeka dođu samo kako bi se nahranile a svo ostalo vrijeme provode na tlu, tj. u tepisonima, pukotinama između parketa i slično.
Mnogi vlasnici pasa i mačaka infestaciju buhama povezuju upravo sa ljetnim mjesecima i toplim vremenom, kao i toplom zimom ove godine. No to nije baš tako...
Buhe su maleni, smeđi insekti bez krila, tijelo im je uzdužno spljošteno. Imaju tri para vrlo snažnih nogu koje im omogućuju nevjerojatno velike skokove. Upravo na taj način, skakanjem, buha prelazi sa jednog domaćina na drugog.
Vrsta buhe koju najčešće nalazimo na psima i mačkama je tzv. mačja buha (Ctenocephaloides felis). Iako je njen prvi domaćin nekada bila mačka, danas nije vrsno specifična, pa ćemo je naći i na psu. Ono što je najbitnije, ova vrsta buhe ugristi će i čovjeka, iako većina vlasnika kućnih ljubimaca misli da buha ne ide na ljude. Do neke mjere to je i točno, jer će u prisutnosti psa ili mace buha radije odabrati njih. No ukoliko nema ljubimca, ili pak ako je infestacija buhama vrlo jaka, buha će ugristi i čovjeka. Ugriz buhe izgleda kao sitna, crvena papulica, a karakterizira je vrlo jak svrbež. Kod čovjeka, ugrizi su uglavnom locirani na nogama ali i na tijelu. Neke ljude buhe grizu radije nego druge, no u vrlo infestiranim kućanstvima nitko neće ostati pošteđen.
Nerijetko nam se javljaju vlasnici koji su sami postali metom buha, a da uopće nisu znali da njihov ljubimac u svojoj dlaci skriva cijelu vojsku ovih nametnika. Da stvar bude još kompliciranija, one buhe koje vidite na psu ili mački čine samo 5% od ukupne populacije buha u vašem stanu. Naime, buhe na toplokrvne životinje pa tako i na čovjeka dođu samo kako bi se nahranile, a svo ostalo vrijeme provode na tlu, tj. u tepisonima, u pukotinama između parketa i slično.
Zašto je to tako objasnit ću tako da opišem razvojni krug ovog vrlo neugodnog nametnika:
Odrasla buha živi na svom domaćinu. Čim locira novog potencijalnog domaćina, buha skoči na njega i u roku od 24 sata počinje leći jajašca. Dnevno položi oko 40 jajašaca. Ukoliko se životinja ne češe, buha na njoj može preživjeti i 100 dana, no većina opstane 2 do 3 tjedna jer životinje češanjem i grickanjem uspiju odstraniti dio buha i to otprilike 20% prisutne populacije.
Buha siše krv domaćina, a dobar dio te krvi izlučuje fecesom koji pak služi kao hrana larvi koja će se izleći iz jajašca. Položena jajašca ne ostaju na domaćinu jer nisu ljepljiva već se otkotrljaju na tlo. Za koliko vremena će se iz takvog jajašca izleći odrasla buha u potpunosti ovisi o uvjetima u okolini.
Iz jaja se za 20 dana izleže larva koja se može preobraziti u buhu ili ostati učahurena. Naime, ukoliko su uvjeti povoljni, izaći će iz čahure odmah, ako uvjeti nisu povoljni (nema potencijalnih domaćina, hladno je, nema dovoljno vlage) buha može ostati u čahuri mjesecima i čekati povoljan trenutak. To i jest najveći problem u kontroli infestacije buhama. Treba imati na umu da se ta zakukuljena buha nalazi na podu u vašem stanu. Da do ove situacije uopće ne bi došlo najbolje je preventivno tretirati kućne ljubimce preparatima protiv nametnika, dakle nemojte uopće dozvoliti da buhe dođu u vaš stan. Ukoliko su već tu, ako ih je malo biti će dovoljan tretman vašeg ljubimca sa nekim od antiparazitika dužeg djelovanja, pa će sve buhe koje dođu po hranu na psa ili macu–uginuti. Ukoliko je broj buha velik biti će potrebna dezinsekcija prostora što je najbolje prepustiti stručnim službama. Što je broj buha veći, problem se teže rješava.
Populaciju buha treba držati pod kontrolom tokom cijele godine, jer zapamtite: buhe žive unutra i sasvim im je svejedno da li je vani ljeto ili zima.
