„Na uskoj, šumskoj cesti koja vodi od L. prema N.V. imao sam sudar s drugim vozilom. Obojica smo vozili neoprezno sredinom uske ceste, pa mislim da smo obojica jednako krivi za nezgodu. Meni je na mom Cliu nastala šteta koja je daleko veća nego šteta na starom Golfu druge strane. Drugi vozač mi je predložio da svatko plaća svoju štetu, jer da su mu tako rekli i u njegovom osiguranju, pošto smo obojica jednako krivi, a tako bismo sačuvali i svoje bonuse na premiju. Mislim da to nije u redu, jer je moja šteta veća…“, C.Ž.

U slučaju sudara dvaju vozila, međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila rješavaju se po načelu krivnje. Krivnja može biti samo na jednom vozaču (u tom slučaju duguje drugom vozaču potpunu naknadu njegove pretrpljene štete), a može biti i podijeljena krivnja, u bilo kojem omjeru, pa i u jednakim omjerima. Iako je bilo pokušaja tumačenja odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima na način kako su to u osiguranju protivnika našeg čitatelja rekli, odredba st. 2. toga članka potpuno je jasna.

Naime, st. 2. ZOO određuje da “ako postoji obostrana kri­vnja,svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje”. Sukladno toj odredbi, u konkretnom slučaju, ako se uzme za točno da su oba vozača jednako kriva za nastanak nesretnog slučaja (dakle 50:50), onda našem čitatelju suprotni vozač odgovara za polovicu štete koju mu je uzrokovao na njegovom Cliu, a naš čitatelj odgovara drugom vozaču za pola štete na njegovom Golfu. Prijedlog da se ne prijavljuju štete kako se ne bi izgubio bonus na polici osiguranja valja razmotriti: ako je gubitak bonusa (a oba vozača gube bonus, u stupnju koji ovisi o uvjetima osiguranja njihovog osiguratelja) u iznosu (treba uzeti kumulativni gubitak kroz više godina) veći od polovice štete na koju vozači imaju pravo, logično je da će odluka o neprijavljivanju štete osiguratelju biti opravdana. U protivnom neće.

O kompenzaciji (prijeboju) odšteta kod koje bi se prebila potraživanja vozača (polovica štete našeg čitatelja i polovica štete njegovog protivnika), a razlika (u korist našeg čitatelja) teretila osiguratelja, nema potrebe razmišljati, jer su oba vozača osigurana od automobilske odgovornosti i obojica imaju pravo od osiguratelja svoga protivnika naplatiti polovicu svoje štete.