Nakon duljeg zatišja dnevne novine nam ponovno donose slike izgriženih, ogrebanih, poderanih osoba, starijih i, većim dijelom, mlađih - djece, koje su stradale u srazu s opasnim psima, koji su bili u društvu svoga gospodara, bez brnjice, ili su pak lutali bez nadzora i kontrole. Osobno sam svjedočio jednom takvom bliskom susretu psa i kupača na plaži, kada je vlasnik doveo psa, koji mu se oteo i, bez razloga, napao nedužnog kupača, koji je samo slučajno izbjegao nevolju, jer se poludjelo pseto nije obaziralo na naredbu svoga gazde. Usput, gazdi nije ništa značio vidljivo istaknuti znak zabrane vođenja pasa plažom i kupanje psa u moru na toj plaži. O uspješnosti oštećenih da od vlasnika dobiju naknadu štete nema točnih podataka. Nije to samo kod nas. Slično je i u drugim europskim zemljama: psi su opasnost za svoju okolinu. Upravo stoga je u rujnu prošle godine talijansko Ministarstvo zdravstva izdalo naredbu po kojoj se vlasnici opasnih pasa moraju obvezno osigurati od odgovornosti za štetu koju psi uzrokuju trećim osobama, i to za štetu zbog smrti, ozljeda, ozljeda drugih životinja i oštećenja ili uništenja stvari u krugu napada pseta na ljude ili stvari. Naredba nabraja 92 vrste pasa koji se smatraju opasnim i čiji vlasnici se moraju osigurati od odgovornosti. Francuzi, poznati kao izraziti ljubitelji pasa, luče pse na dvije kategorije: prva, psi napadački raspoloženi, kao što je to na pr. pitbull, doga, psi obrambeni ili psi čuvari, kao što je to rottweiler i dr. Za prvu kategoriju vrijedi zabrana ulaska u Francusku. Za drugu kategoriju vrijedi obveza osiguranja od odgovornosti. Kazne za prekršitelje te obveze kreću se od novčane do zatvorske (čak do šest mjeseci). Slično je i u Nizozemskoj. U Britaniji je u 2002. g. zabilježeno preko 3.400 napada pasa na ljude i životinje, a izrečeno je preko 500 kazni. Kad se govori o "opasnom psu" nauka uglavnom odbija govoriti o opasnosti neke posebne vrste. Kažu, svaki pas, bilo koje pasmine, može u određenom trenutku postati agresivan i nepredvidiv. Polica osiguranja, stoga, mora biti individualna, specifična za svakog pojedinog psa, koji čak imaju i svoje genealoško stablo, odnosno certifikat. Kod nas, vidimo "pasja" opasnost doista postoji i postaje iz dana u dan sve veća. Rizik odgovornosti prema trećim oštećenim osobama moguće je osigurati kao posebno osiguranje od odgovornosti vlasnika psa, ili je - kod nekih osiguratelja - ta odgovornost uključena u osiguranje neke druge vrste, obično tzv. paketa, kao što je to na pr. osiguranje kućanstva, koja obuhvaća i odgovornost za štetu koju uzrokuje pas trećim osobama. No, u cilju zaštite potencijalno ugroženih trećih osoba i olakšanja dobivanja potpune naknade štete, valjalo bi razmisliti o obveznom osiguranju odgovornosti vlasnika posebno opasnih pasa.