Kad ugovor o osiguranju uopće nije sklopljen, kao što je to slučaj kod neosiguranog vozila, ograničenje regresnog potraživanja ne postoji. Hrvatski ured za osiguranje je isplatio oštećenoj trećoj osobi štetu koju ima pravo u cijelosti naplatiti od regresnog dužnika


Čitateljica N.Z., čiji je sin vozio njihovo neosigurano vozilo i uzrokovao štetu drugoj osobi u iznosu od 203.400 kn, dobila je zahtjev od Hrvatskog ureda za osiguranje u kojem traže da im ona, kao vlasnica neosiguranog vozila, nadoknadi štetu koju su isplatili trećoj osobi po odgovornosti njezinoga sina.

N.Z. kaže: „Još nisam odgovorila na pismo i nisam se javila, ali to kanim, pa me zanima koliki je maksimalni iznos koji Hrvatski ured za osiguranje može tražiti od mene, jer sam čula da je to najviše dvanaest prosječnih plaća, a samohrana sam majka i imam plaću od tri tisuće kuna kao čistačica.  Od te plaće živimo moj nezaposleni  sin i ja, a to je i bio razlog zašto auto nismo osigurali na vrijeme pa dug sigurno neću moći nadoknaditi… Još me interesira koliki je rok zastare? Nezgoda se dogodila prije dvije i pol godine...“

Nažalost, to što je naša čitateljica o maksimalnom iznosu čula nije točno. Istina, prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, postoji načelo ograničenja regresnog potraživanja osiguratelja prema svom osiguraniku u slučaju gubitka prava , i to na „12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Državnog zavoda za statistiku (čl. 24. st.3.).“

Međutim, to ograničenje regresnog potraživanja odnosi se na slučaj kad je osiguranik imao valjano sklopljeni ugovor o osiguranju, ali je zbog nekih činjenica izgubio pravo iz osiguranja (uzrokovanje štete pod utjecajem alkohola ili bez vozačke dozvole ili tehnički neispravnim vozilom i sl.).

Kad ugovor o osiguranju uopće nije sklopljen, kao što je to slučaj kod neosiguranog vozila, ograničenje regresnog potraživanja ne postoji. Hrvatski ured za osiguranje je isplatio oštećenoj trećoj osobi štetu i tu štetu ima pravo u cijelosti, uvećanu za troškove i kamate, naplatiti od regresnog dužnika (čl. 44. st. 8. Zakona).

Naravno, to je zakonsko pravo HUO-a. Kako će se i koliko regresnog potraživanja moći ostvariti, stvar je konkretnog slučaja. O tome se može pregovarati s HUO-om i pokušati postići nekakvu nagodbu, koja će značiti eventualno manji iznos duga ili njegovo plaćanje u obrocima. Najgore bi rješenje bilo izbjegavati razgovor i dogovor.

Što se tiče roka zastare, on iznosi pet godina i počinje teći od dana kad je HUO isplatio odštetu trećoj osobi.