Neki dan čitam u novinama u crnoj kronici nevjerojatan članak kako je čovjek poginuo paleći cigaretu u vožnji. Zna se i slučaj pred dosta godina kada je dečko mijenjajući kasetu, u centru grada doživio istu sudbinu. Netko će reći: pa tisuće to rade i nikom ništa. Točno je, ali svi se samo jednom rađamo i jednom umiremo. Naročito treba paziti na ovim paklenim vrućinama, kada moždane vijuge ne rade kako treba. Jedan nepromišljen pokret može vam zagorčati život. Opet će taj isti reći: pa ja onda moram biti robot za volanom! Naravno da ne, ali trebate shvatiti da je svaki vozač mogući revolveraš s otkačenim pištoljem. Do okidanja u svoju ili tuđu glavu, malo je potrebno. No, da ovaj tekst ne bi bio tako crn, začinimo ga jednom šalom koja je ipak vezana za ovu temu! Semaforu se približava zaljubljeni mladi par, a vozač jednom rukom drži volan, a drugom zagrlio djevojku. Upali se crveno svjetlo, a policajac koji je tuda prolazio upozori: objema, mladiću, objema! A čime ću volan, zbunjeno odgovori vozač. Ruke, bar u vožnji, obje, trebaju biti na volanu, ali i tu mnogi griješe, držeći ih grčevito, ili u nepravilnom položaju. Idealan položaj je deset sati i deset minuta. Ostale kombinacije su ili nesigurne ili previše umaraju ruke. I podešavanje sjedala spada u osnove sigurnosti, jer preblizu ili predaleko podešeno sjedalo ograničava manevar na volanu ili pedalama. Iako se u zadnje vrijeme sve rjeđe vide žene vozači, koje samo što nosom ne dodiruju prednje staklo, ima primjera, da se prilikom izlaska iz auta jedva izvuku van. Ne treba spominjati što bi se dogodilo prilikom eventualne nezgode. Za takve je idealno rješenje upravljač koji se podešava po visini i izvlači na željenu udaljenost. Kada ispred ili iza sebe vidite vozača koji upravlja jednom rukom, a drugu je opustio uz vrata, ili se pridržava za njihov gornji dio, pa mu još nehajno cigareta visi sa strane ustiju, propustite ga da prođe ili napravite veći razmak. Taj misli da sve zna i može, a obično je upravo suprotno. Bilo kakvo natjeravanje s takvima i dokazivanje vlastite moći u pravilu završava izvan ceste. Također budite na oprezu kada ispred vas vozi auto čiji vozač ima mobitel na uhu. U nekim zemljama, da ga uhvati policija, bi ga to skupo stajalo, međutim kod nas još nema takvog zakona, što ne znači da ga neće biti. Do tada, oprez! Razgovor za vrijeme vožnje, držanje aparata jednom rukom, ili što je najgore, biranje brojeva, stvaraju takvu dekoncentraciju da je za bilo kakvu hitnu reakciju u prometu potrebno neslućeno više vremena, a nekad i jedna sekunda može biti presudna. Ono što nas naročito ljuti na uskim i zavojitim cestama su kamioni, koji voze jedan iza drugoga. Ponekad se teško može prestići jednoga, a kamoli kad ih nekoliko vozi u koloni. Ali i onaj vozač kamiona ili šlepera koji vozi iza, htio bi sustići sporijeg kolegu. Takvi manevri su obično loše izvedeni ili zbog umora vozača ili zbog nedovoljne snage šlepera. Bitno je, bez obzira na žmigavac, predvidjeti kad će takav u preticanje, naročito ako se i vi spremate za isto. Naglo približavanje i "ljepljenje" za onoga ispred prethodi izlijetanju na lijevu traku, gdje za vas više nema mjesta. A ako se oboje nađete na preticajnom traku, znajte da jači u ovom slučaju uvijek pobjeđuje.