Jedan od ciljeva osiguranja života jeste i pribaviti kakvu-takvu financijsku korist korisniku
„Među dokumentima iza pok. oca našli smo i policu osiguranja života u kojoj piše da je on ugovaratelj osiguranja i osiguranik, a da osiguranje ugovara u korist supruge i djece. U oporuci, koju smo također našli, ostavio je supruzi polovicu imanja, a meni i bratu po jednu četvrtinu svega imanja koje se nađe poslije njegove smrti. Očekujemo ostavinsku raspravu pa nas interesira kako će se podijeliti osigurnina iz police osiguranja života...“ P. i R.
Jedan od ciljeva osiguranja života jeste i pribaviti kakvu-takvu financijsku korist korisniku. Obično su to bliske osobe, članovi obitelji, a naravno mogu to biti i druge fizičke i pravne osobe. Osigurnina koju ugovaratelj osiguranja ugovara s osigurateljem u ugovoru o osiguranju života nije dio ostavinske mase pok. oca. Čak ni onda kad su za korisnike osigurnine određeni nasljednici. Ugovaratelj osiguranja je ovlašten odrediti korisnika odnosno korisnike i odrediti njihove dijelove u osigurnini. Iz pitanje je vidljivo da je pok. otac odredio za korisnika suprugu i djecu bez određivanja kako će oni podijeliti osigurninu koja je naznačena u ugovoru o osiguranju života – polici osiguranja. Za taj slučaj Zakon o obveznim odnosima, čl. 982., ima odredbu po kojoj se – ako ugovaratelj nije odredio korisnički dio osigurnine – osigurnina dijeli između nasljednika razmjerno njihovim nasljedničkim dijelovima. U konkretnom slučaju to znači da će supruzi pripasti polovica osigurnine, a sinu i kćerki po ¼ osigurnine. Prema tome, na ostavinsku raspravu treba ponijeti policu osiguranja života, a po završetku ostavinske rasprave i po dobivanju rješenja o nasljeđivanju, s tim rješenjem se treba obratiti osiguratelju koji će postupiti suglasno odredbi gore citiranog članka Zakona o obveznim odnosima.
