Naravno da protiv takve izmjene nitko pametan nema ništa, jer se ispravlja notorna glupost. No, ovdje ne možemo, a da ne spomenemo jednu drugu (još brojniju) skupinu oštećenih vozača/korisnika vozila u leasing odnosu.
Zakon o obveznim osiguranjima u prometu donesen je 2005. g. i sada mu slijedi već peta izmjena i dopuna, što samo potvrđuje kako se kod nas aljkavo i nestručno pripremaju i donose zakoni.
Ova zadnja predložena izmjena i dopuna mijenja samo tri članka, među njima i čl. 23.t.6. Zakona. Odredbom čl. 23.t.6. Zakona, koja je unesena u Zakon prošle godine, određeno je da se ne smatra trećom osobom i nema pravo na naknadu štete vlasnik ili vozač neosiguranog vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, bez obzira što mu je tu štetu skrivio neki drugi osigurani vozač.
Odredba je suprotna zdravom pravničkom razumu, a pogađala je ne samo vlasnika/vozača neosiguranog vozila nego i štetnika, dakle vlasnika/vozača osiguranog vozila koji je skrivio štetu, a koji je zahvaljujući takvoj nakaradnoj odredbi ostao bez osigurateljnog pokrića i štetu je morao naknaditi sam. Sada se takva odredba izbacuje iz Zakona, što je potpuno u redu.
Međutim, istovremeno se predlaže da takva odredba djeluje retroaktivno(povratno), pozivom na čl. 90.st.5. Ustava, prema kojemu iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe Zakona mogu imati retroaktivno (povratno) djelovanje. To znači da bi se nova odredba Zakona primijenila „na sve postupke koji nisu pravomoćno okončani do dana stupanja na snagu nove Izmjene, kako bi se zaštitile oštećene osobe koje su vlasnici ili vozači neosiguranih vozila koja su sudjelovala u prometnim nesrećama„ (iz obrazloženja predlagatelja Izmjena i dopuna).
Naravno da protiv takve izmjene nitko pametan nema ništa, jer se ispravlja notorna glupost. No, ovdje ne možemo a da ne spomenemo jednu drugu (još brojniju) skupinu oštećenih vozača/korisnika vozila u leasing odnosu, koji su godinama bili isključeni iz prava na naknadu štete koju im uzrokuje vozač vozila vlasništvo istog leasing društva. Oni su prošlogodišnjim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima konačno stekli svojstvo „treće osobe„ i pravo na naknadu štete. Međutim, mnogobrojni postupci prema takvim osobama /kasko regresi i sl./, utemeljeni na prijašnjim odredbama, nisu rješavani po novom propisu, povoljnijem za leasing korisnike.
Zašto se, dakle, Zakonodavac nije držao iste logike kao što je ova koje se sada drži za neosigurane vlasnike/vozače vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći? Opet jedan od propusta koji dovodi do neravnopravnosti građana, čija prava ovise o trenutnom ćefu predlagatelja Zakona.
