Jedan obrtnik bi istupio iz zajedničkog obrta, a drugi bi nastavio obavljati djelatnost. Treba li pri takvom prijenosu obračunati i platiti porez na dodanu vrijednost na osnovna sredstva koja i dalje ostaju u obrtu?


Prema Zakonu o obrtu, dvije ili više osoba mogu zajednički obavljati obrt, kod čega te osobe međusobne odnose uređuju pisanim ugovorom. Ako fizička osoba pristupi u obrt ili istupi iz obrta, obavljanje obrta se nastavlja, s tim da to mora biti prijavljeno nadležnom županijskom uredu te upisano u obrtni registar. Poduzetnikom se, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost, smatra pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda, pri čemu poduzetnici mogu biti i razni oblici udruživanja osoba. Ako udruženje osoba nije pravna osoba, ugovorom o udruživanju mora se utvrditi jednog člana udruženja obveznikom poreza na dodanu vrijednost, a ako ugovorom isti nije utvrđen, tada će Porezna uprava jednog od članova udruženja odrediti poreznim obveznikom.

Iz navedenog proizlazi da se, kod istupanja fizičke osobe iz zajedničkog obrta, obavljanje obrta nastavlja, s tim da ta promjena mora biti prijavljena i upisana u obrtni registar. Kod toga, ako se radi o istupanju osobe koja je bila utvrđena kao obveznik poreza na dodanu vrijednost, druga osoba odnosno član zajedničkog obrta treba se upisati u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost i dalje nastaviti s obavljanjem djelatnosti obrta uz preuzimanje svih prava i obveza obrta. Ako se osnovna sredstva, koja spominjete u pitanju, nalaze u popisu dugotrajne imovine te u tom popisu i dalje ostaju i služe za obavljanje obrtničke djelatnosti, po našem mišljenju, ne postoji obveza obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost sve dok se ista nalaze u tom popisu, odnosno dok ne dođe do prestanka obavljanja obrtničke djelatnosti.