U mlađim sam danima bio pasionirani ljubitelj horor filmova. Niti danas ne mogu objasniti zašto. Tim više što me ovog časa niti puškom ne bi natjerali da provedem pred velikim ili malim ekranom sat i pol vremena gledajući lažnu krv i užas. Možda zato što sam se krvavih scena u svom poslu nagledao i previše. O užasu da i ne govorim. No, život piše priče i romane, a najbolje mu ide upravo strava. Iako na ovim stranicama nastojim ispripovijedati događaje i anegdote iz moje svakodnevne prakse, te izbjegavam priče iz druge ruke, naprosto stoga što se nakon nekoliko pričanja one znatno izmjene, ovaj puta ću učiniti iznimku i ispričati doživljaje jedne moje pacijentice. Ona je prije nekoliko dana ušla u moju ordinaciju sva u čudu i nevjerici, jedva čekajući da mi ispriča što joj se dogodilo. Ona je, naime, otišla u posjetu jednom svom rođaku. Ušavši u njegov stan, primjetila je da šepa. Na njen upit što mu se dogodilo, odgovorio je kako ga već danima boli noga. Liječniku nije otišao, ali si je uspio nekako sam pomoći. "Kako?" pitala je ona. "Pa, peglao sam nogu!" odgovori on, istovremeno joj pokazujući dvije velike opekotine u predjelu butine i koljena. Sva užasnuta, moja je pacijentica ostala bez teksta ne vjerujući svojim očima. "Pa odakle ti je takva glupost pala na pamet?" upita ona. "Moja je baka znala peglati krpe, pa ih tako tople stavljati na križa kada su je boljela, pa sam mislio da će topla pegla i meni pomoći!" Da skratim, kod njega se radilo o išijasu ili ishialgiji, kako je zovemo u struci, dakle upali živca koja se liječi na različite načine, ALI NE PEGLANJEM, ZA BOGA MILOGA!!! Da paradoks bude još veći, istoj sam gospođi koja mi je ovu priču i ispripovijedala, tek desetak dana ranije rekao da ne mogu zamisliti nešto što bi me još moglo iznenaditi. Kako li sam se samo prevario. Jer nakon svakojakih "narodnih" lijekova i nakaradnog shvaćanja medicinske logike, naprosto sam mislio da sam sve čuo ili vidio. Od plikova nastalih kao posljedica obloga od hrena, s kojima se pokušavala liječiti križobolja, preko snažne alergijske reakcije izazvane ubodima pčela u svrhu smirivanja reumatoidnog artritisa, sve do infekcije nastale premazivanjem rana psorijaze mokraćom u svrhu liječenja iste bolesti. I to sve u proteklih desetak godina, da ne bi tkogod pomislio da su to događaji iz srednjeg vijeka ili predpovijesti. Ja znam da medicina, bez obzira na njen golemi napredak još uvijek nije sposobna izliječiti sve bolesti današnjice. Sva je prilika da to i neće moći u dogledno vrijeme. Isto je tako jasno da nam je sustav zdravstvene zaštite često prespor i ne zadovoljava naše visoke zahtjeve koje pred njega postavljamo, no što je previše, previše je. Ako nemate povjerenja u svog liječnika, promijenite ga. Ako nemate povjerenja u svog fizioterapeuta i njega promijenite. Ako mislite da u bolnici u vašem gradu rade nestručni medicinski djelatnici, otiđite u drugu bolnicu. Ako niste uvjereni u postavljenu dijagnozu, zatražite drugo mišljenje. Ako liječenje po vašem mišljenju predugo traje, interesirajte se postoji li brži put do cilja. Ali, što god radili, nemojte postavljati dijagnozu i liječiti se sami. Mogućnost da u toj namjeri uspijete, tek je malo veća od mogućnosti da postignete glavni dobitak na lutriji (pod pretpostavkom da ste listić i uplatili).