Minimalna plaća jest najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu
Plaća je novčani iznos koji poslodavac isplaćuje radniku za osobno obavljeni rad u radnom odnosu kroz određeno vremensko razdoblje. Plaća je jedno od temeljnih prava iz radnog odnosa. Plaću uređuju međunarodni i nacionalni propisi. Plaću uređuje i Ustav države Republike Hrvatske, zakoni, posebni zakoni, autonomni opći akti (kolektivni ugovori, pravilnici o radu, pravna pravila Eu i drugi).
Plaću ne predstavljaju naknade pojedinih troškova koji nastaju prilikom obavljanja rada u radnom odnosu, po nalogu poslodavca. Plaća je isključivo novčani iznos koji se isplaćuje radniku nakon obavljenog rada. Po Zakonu o radu plaća se obračunava i iskazuje u bruto iznosu. Sastavni dijelovi plaće su: plaća za redovni rad; dodaci na osnovnu plaću zbog posebnih i otežanih uvjeta rada te stimulativni dio plaće (dodatak za rezultate rada). Bruto plaću čini neto plaća, plus doprinosi iz plaće i pripadajući porezi i prirezi. Plaća se mora unaprijed odrediti ili mora imati dovoljno podataka (osnova i mjerila) da bude odrediva.
U praksi se sve više primjenjuje minimalna plaća. Njenu definiciju dala je Međunarodna organizacija rada (MOR-a, ILO) još 1970. godine u Konvenciji broj 131. o određivanju minimalne plaće. Pod minimalnom plaćom se smatra minimalna suma plativa radniku za izvršeni rad ili obavljenu uslugu, unutar zadanog razdoblja, izračunatu bilo na temelju vremena ili učinka, koja ne smije biti smanjena kako individualno tako ni kolektivnim ugovorom, što se jamči zakonom, te koja treba biti utvrđena tako da pokriva minimalne potrebe radnika i njegove/njezine obitelji, u svjetlu nacionalnih, socijalnih i ekonomskih uvjeta.
Europska socijalna povelja (1961) pojam minimalne plaće veže uz pojam pravične plaće, pa svi radnici imaju pravo na pravičnu plaću koja će njima kao i njihovim obiteljima osigurati dostojan životni standard. Odbor stručnjaka pri Vijeću Europe smatra kako minimalna plaća mora iznositi minimalno 60% nacionalne prosječne plaće (Zlatović – Malenica, Novo hrvatsko radno pravo, Libertin naklada, Rijeka, 2016. str. 282).
Minimalna plaća je utvrđena jednako u Republici Hrvatskoj, zakonom. Minimalna plaća jest najniži mjesečni iznos bruto plaće koji pripada radniku za rad u punom radnom vremenu. Pravo na minimalnu plaću, utvrđenu prema odredbama Zakona, imaju svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj, neovisno o sjedištu ili registraciji poslodavca.
Vlada Republike Hrvatske svake godine utvrđuje visinu (iznos) minimalne plaće, a ne može se utvrditi u iznosu manjem (nižem) koji je bio utvrđen za prethodnu godinu. Pri određivanju iznosa minimalne plaće u bruto iznosu, polazi se od „rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo u Republici Hrvatskoj i broju članova prosječnog kućanstva u Republici Hrvatskoj, podijeljenog s omjerom ukupnog broja stanovnika u republici Hrvatskoj. To je važno radno pravno i socijalno pravno pitanje pod kontrolom države (ministarstva nadležnog za financiranje i ministarstva nadležnog za rad).
Minimalna plaća jamči radniku njegov opstanak, odnosno omogućava minimalne kondicije za uzdržavanje njegove obitelji, te se određuje radi zaštite i očuvanja radnikova dostojanstva i životnih uvjeta. To je sve više, zbog brojnih razloga, „zanimljiv“ institut u radnim odnosima.
