Tanki stupovi dima i miris lagano zagorenog mesa na sve strane. Oko drvenih stolova nema rasprave. Čeljusti rade prekovremeno, tu i tamo uz nepristojno podrigivanje. Planinski zrak očito otvara apetit, vidim da se nova tura još peče. Niti naznake povrća
Popularnost Platka eksponencijalno raste. Ljudi željni planinskog zraka, zabave i pladnjeva hrane… Za svakoga ponešto. Ipak, moram priznati da me zadnje stanje poprilično iznenadilo. Što reći kada ogromno parkiralište puca po šavovima i kada uguravanja po neslužbenim zonama završavaju izbijenim svjetlima i prepoznatljivim tragovima po ulaštenoj karoseriji? Naravno, oni nervozniji izbijeno svjetlo naplaćuju izbijenim zubom, dok mirnija većina bespomoćno kalkulira trošak i nova zaduženja.
Ali, opasnosti ne prijete samo autima. Sportska zona je široka i napučena. Gdje god pogledaš neka je utakmica i lopte sa slijepljenim virusima dolijeću sa svih strana, povremeno se odbijajući od glava onih koji uvijek žele biti u centru svih aktivnosti. Osobna stabilnost tu je najvažnija. Krhkiji i svjesniji penzioneri brzo će prepoznati zonu ekstremnog rizika. Prijeti izbijanje štapa, proteze i slušnog aparata, ali i pomicanje umjetnog koljena ili kuka. Uz to, neobuzdana djeca na biciklima i romobilima nečujno prolijeću u slalomu usred uzavrele mase. Sigurnosna udaljenost ponekad je zastrašujuće mala. Pogotovo su ugroženi ljubitelji roštilja, koji se svijaju pod teretom namirnica na putu prema rezerviranoj zoni u obližnjoj šumi. Otežano disanje i zadah pun nikotina povećavaju ranjivost, pa nije čudno ako razasuti čevapčići završe u ustima sveprisutnih pasa. U cijeli kompleks onda još ulijeću i čudna vozila s ogromnim kotačima, a mase motorista uporno se pokušavaju probiti, iako bi im Grobnik možda bio prikladniji. Bah! Jadna pluća. Malo virusa, malo nafte i malo kubanskih cigara… Prokušani recept za mjesto na onkologiji. Bijeg u šumu jedino je razumno rješenje.
Šuma još uvijek odolijeva, makar su planovi za širenje skijališta sve ambiciozniji. Formalno, i Dom pod Snježnikom još postoji, ali prozori su izbijeni i kuća se raspada. Iznutra dopire čudan šušanj. Mislim da bi zainteresirani za šetnju po interijeru trebali prvo ubaciti mungosa. Bez toga nikako. Terasa ispred doma jedva da se još drži. Već su razglasili da je šetnja po njoj izazov hrabrosti, dok se skakanje izjednačava s ruskim ruletom. Malo niže u šumi blaženi šumski mir remeti zviždaljka. U kontinuitetu. Stariji čovjek mi kaže da tako tjera medvjede. Nisam baš primijetio da izlijeću, a prolazio sam tuda mnogo puta.
S odjecima zvižduka, eto me opet na Platku. Tanki stupovi dima i miris lagano zagorenog mesa na sve strane. Oko drvenih stolova nema rasprave. Čeljusti rade prekovremeno, tu i tamo uz nepristojno podrigivanje. Planinski zrak očito otvara apetit, vidim da se nova tura još peče. Niti naznake povrća. Tu bih definitivno ostao gladan.
A u glavnoj zoni zabave gužva je još veća. Oni koji su se previše umorili sada odmaraju uz pivu, neki probavljaju spavajući u hladu, a neki besciljno lutaju omamljeni od sunca. Siti i veseli. Šum virusa nije zanemariv, ali sreća je ipak iznad toga. Znam, mnogi na Platku uživaju… Još samo vol na ražnju nedostaje.
